B'jelila Mare darove
Na velju r'jeku na more,
Utopi prsten u more,
Za njime mlada plovila,
A grozne suze ronila, 5
A ljuto sebe kunjaše:
„Ah! pusti moji darovi!
„Kome mi ćaste ostati?
„Al' mome tajku, al' bratu?
„Al' mojoj hudoj maćehi? 10
„Koja me često kun'jaše:
„„Ne stekla, Mare, srećice!
„„Kolik' ni paun kućice!""
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 399.
