[Lug zeleni žirom urodio]
Lug zeleni žirom urodio,
Urodio žirom i bukvicom;
Po njem Ivo svinje užirio,
Pod njim Mara ružmarina brala,
Nabrala je njedra i rukave, 5
Njedra veže, a rukave steže,
Nablanjala na Ivu svinjara,
Jako s ona umolila Ivi:
„Oj Ivane, po Bogu bratime!
Prevedi me preko gore čarne, 10
Brez divana i brez privaćanja,
Ja ću tebe preko vode ladne.”
To je Ivo za boga primio.
Preveo ju preko gore čarne,
Brez divana i brez privaćanja, 15
Ona njega preko vode ladne.
Ode Mara niz to polje ravno,
Ode Mara pjesmu pjevajući,
Muškim grlom, djevojačkim glasom:
„A, moj Ivo, budalo velika! 20
Ljepu s ticu bio salovio,
Al' je nisi čerupnuti znao!”
Ode Mara pjesmu pjevajući,
Lijepi Ivo ode plakajući;
Pa on ide svome dvoru bijelu: 25
„Bogom tebi, stara moja majko,
Sašij meni torbicu šljepačku,
Ja ću pravit gusle javorove,
Pa ću guđet od dvora do dvora.”
Dogudio do Marina dvora. 30
Pitala ga lijepe Mare majka:
„Bogom tebi, mlada gukinjica!
„Ili gudiš, da ti kruva dadem,
Ili gudiš, da ti konak dadem?”
„Ja ne gudim da mi kruva dadeš, 35
Do l' ja gudim da mi konak dadeš!”
„Il ćeš sa mnom u donje sobice,
Ili s Marom na gornje čardake?”
„Volim s Marom na gornje čardake,
Nego s tobom u donje sobice.” 40
Kada bilo noći o ponoći,
Stade lupa zeleni šalupa,
Stade zveka stakleni pendžera,
Stade vriska prebijele Mare!
Ljuto kune prebijela Mara: 45
„Bog t' ubio, stara mila majko!
Nije ovo gudac iz sošpeta,
Do l' je ovo prelijepi Ivo!”
