Lihvarka/6
| ◄ POJAVA V | POJAVA VI | POJAVA VII ► |
POJAVA VI
STAVRE (sam): Dvije stotine i pedeset dukata, dakle 50 odbija! Lijepo, Stavre će i na to pristati. De, golubice moja, Jela je tvoja jedina rođaka, pa kome ćeš toliki novac, ako ne njoj? A što se tiče tvoje udadbe, nema od toga ništa; udesićemo mi već, da se to pokvari. — Čisto zamišljam, sa kakvim ponosom sjedim međ’ udvojenim bačvama punim vina; jer kad dobijem Jelu, tada će biti više buradi. Badava, pedeset dukata poklonih samo za ona dva lijepa, šilerasta oka. He, he, he, Stavre, more Stavre! Ama šta radiš to? Zbilja se ženiš? Ta kako će to lijepo biti, kad počnu oko tebe pijukati nekoliko komada malih Stavrića. Hm! Djevojka kao da me baš ne gleda najbolje! A šta mi fali? Imam radnju, novaca, i kad god mi je volja smijem da glasam za i protiv kmeta. Neka, neka, naučiće se ona na mene. Ko zna možda se i stidi! a osim toga ona je poslušno dijete, pa kad jednom postane moja stvar, raspolagaću s njom po volji. (Ode u protivnu sobu.)
|