Lihvarka/39
| ◄ POJAVA V | POJAVA VI | POJAVA VII ► |
POJAVA VI
(Stavre sa tamburašima dolazi.)
STAVRE (podiže palicu): Stojte! kao da sam vidio nekoga, gdje se šulja ovuda. Tako, sad svi u red. Ne, ne, tako! (Ređa ih.) Do bijesa, moja burad znaju za bolji red, nego vi. Treba da stojite za mnom u redu, kako bi mene prvo primjetila. Sad je dobro! A sad pazite, mi smo pred kućom moje vjerenice, koju ću sjutra prstenovati. Ja ću dakle da pjevam, ali jeste čuli? Glavu ću razbiti onome, ko se usudi, da me u pjevanju pretrči. Tako mi ove toljage, ja se ne šalim, jer zaljubljen čovjek kadar je rusvaj da učini. Razumijete li!
PRVI TAMBURAŠ: Razumijemo!
STAVRE: Pa onda, ako se ja slučajno zagrcnem ili me započne gušiti kašalj, a vi onda nadajte dreku uz tambure, pa me nadvičite.
PRVI TAMBURAŠ: I to će biti, ali za to morate platiti, jer smo se samo za pjevanje pogađali, a vaš kašalj nijesmo u obzir uzimali.
STAVRE: Ama to nije kašalj, to je samo sipnja. Eto tu (pokazuje palcem na grlo), tu me davi, kad počnem da pjevam.
PRVI TAMBURAŠ: Sipnja ili kašalj, svejedno!
STAVRE: Prokleta tambura! Dobro dakle, daću vam osim plate još i po litrić one ljute šumadinke, a sad pazite, ja ću da pjevam. (Meće prst na usta kao kad misli.) Šta da pjevam? (Citira.)
Ah mjeseče srebrozračni
Zašt’ me b’jednog ostavljaš?
Za što tvoje, ah, ljubimče
Za oblake sakrivaš?
Do đavola! To baš ni našto ne liči; nego ovo:
Sjajan mjesec iza gore
Evo nam se ukazuje!
Ne čekajmo ovdje zore,
Veće da se putuje!
Ti Burjame, sedlaj konja
I spješimo gdje goru,
Goru dvori bludna sina,
Ah, tamo je i draginja!
Ova je pjesma i lijepa i poučiteljna, nju ću dakle (diže palicu u vis i pjeva):
Sjajan mjesec iza gore
Evo nam se ukaz... (Zakašlje se.)
Tamburaši (prihvate)... uje!
Ne čekajmo ovdje zore,
Veće da se putuje!
STAVRE (zapuši uši): Pi! kako se deru! Ta umuknite jedared! (Tamburaši ućute.)
STAVRE: Eto nekoga! To ste mi vi učinili. Ono je patrola! Oh, oh, šta učinih sad? Da me zatvore! Pa moj glas, moja radnja? Stavre, ludi Stavre, da ti se djeca smiju! Bježmo.
(Iz Savićkine kuće čuje se lak vrisak.)
PRVI TAMBURAŠ: Čujete l’, neko je vrisnuo u ovoj kući.
STAVRE: Šta će to reći? Bože! ta ono se vitlaju nekakve sjenke po sobi gđe Savićke. To su lopovi. Hajdmo za patrolu! Vičite patrolu!
SVI (trčeći u sokak): Patrola! Patrola! (Odu.)
(Glas Antonijev spolja.) Pavle! hej, Pavle.
|