Lihvarka/23
POJAVA X
(Stavre i Jela ulaze.)
STAVRE: A, šta vidim to? Ti ovdje g. Pavle?
JELA (izneneđena): Ah!
PAVLE (klanjajući se Jeli): O, gospođice! ...
SAVIĆKA (prekidajaći ga): Da ja sam pozvala g. Pavla, da ga zamolim da nam sjutra na večeru dođe. Hoću da se na taj način odužim za moga „Bižu“.
STAVRE: O to je lijepo, vrlo lijepo! (Za sebe.) Ama šta ima posla mlad momak u kući gdje živi djevojka. (Glasno.) Jest, jest, to je „plemenito“; ja sam uvijek za večeru bio, pa ću iz moga dućana donijeti vina, jer ne znate kako mi je milo, što ste vi pseto našli. (Za sebe.) Da te đavo nosi!
PAVLE: O molim, molim, to je i suviše časti za mene! (Za se.) Uh, ta kako da se izvučem iz ovog nesnosnog položaja.
SAVIĆKA (Jeli): Idi po Anku.
JELA (za se): Da mi je samo znati je li što govorio s tetkom. (Ode.)
STAVRE: A vas bih molio, gospo, da mi poklonite malo vremena; ako hoćete, eto i ovdje možemo pregledati naše račune.
SAVIĆKA: Bolje u onu sobu. Dragi g. Pavle izvinite za jedan trenutak, a ja ću se odmah vratiti.
PAVLE: O molim, molim, samo izvolte.
SAVIĆKA: Hajd’mo, gazda Stavre.
(Stavre ide naprijed, za njim Savićka; na ulasku druge sobe okrene se Pavlu, dobacujući mu poljubac.)
PAVLE (sam): Ao škorpijo jedna, zaljubila si se do ušiju! Ali sad da mi je znati, kako da se sa Jelom vidim, te da se dogovorimo na koji način da se iz ovog nesnosnog položaja izvučem.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Dragutin Ilić, umro 1926, pre 98 godina.
|