Lisica i kokot
Pitao jedan dan kokot lisicu: za što kolješ moje kokoške, a ništa ti nijesu krive ni dužne? Odgovori mu ona: za tvoj inad, jer tvoju silu ne mogu da trpim. — Ma kakvu moju silu? — Za to, što imaš tri ponositosti; prvu: na glavi skrletnu krunu kao car; drugu: na nogama mamuze kao tatarin, a treću: toliko perjanica na repu, bez ikakva junaštva da si ikad učinio. A kokot lisici reče: daj, obraza ti! pričekaj malo, evo idu dvojica k nama, ne bi li nas kako umirili. — A koji su to „dvojica? — Naš šarov i mrkov. A lisica, čujući, pobježe i reče: među mnom i tobom i među onom dvojicom nijesmo još uhvatili tvrde vjere.
Reference
[uredi]Izvor
[uredi]Vrčević, V. 1868. Srpske narodne pripovijetke ponajviše kratke i šaljive. Biograd: Srpsko učeno društvo. str. 193.