Kupljenje janjičara u Pivi
Podiže se Marić Alaj-bego
od Krajine sa Ercegovine,
i za njime stotinu delija,
na hatima a pod pusatima.
Pa ih evo Pivi valovitoj, 5
kod bijela Pivskog manastira
kod staroga igumana Pavla,
Gagovića rodom od Pivljana,
i donese careva fermana
da pokupi stotinu đetića 10
od pet ljeta do devet godina,
a da care gradi Janjičare,
da njegovu brane carevinu
i u zaptu drže očevinu.
Staše Turci da đecu biraju 15
i veliki zulum udaraju,
dok zaplaka sirotinja raja
kod staroga igumana Pavla:
“Aj pomagaj, oče kaluđere,
težak zulum trpljet' ne možemo, 20
mazar čini u Primorje ravno,
zovi Baja, eda iđe glasa?”
Kad to začu igumane Pavle,
pa ga grozne suze propadoše;
u prsi se rukam' udarao, 25
a za grlo noktim prihvatio,
pa dohvati divit i 'artiju
stade pisat' krvava mozara
i sve Baju po istini kaže:
“Sine Bajo, zvijezdo Pivljana, 30
đe gođ valja niđe li te nema,
đe ne valja svud li mi te kažu.
Tebe nema ni od tebe glasa,
da se javiš u naše krajeve.
U Pivu ti uljegoše Turci, 35
ulježe ti Marić Alaj - bego
od krajine od Ercegovine
i sa njime stotinu delija,
sve delija zulumćara teška
i donese od cara fermana, 40
da pokupi stotinu đetića
od pet ljeta do devet godina
a da care gradi Janjičare,
da njegovu brane carevinu
i u zaptu drže očevinu. 45
Đecu kupe a zulume grade,
sva se raja u gore razbježe,
pišti raja nebo se prolama,
Pivu tvoju već ne grije sunce;
nego, Bajo, sve Pive uzdanje, 50
kamo tvoje davno obećanje:
‘Glavu dajem a Pivu ne dajem?’
Grehota je sjeđet u Primorje
i ispijat vađevinu vino,
a braniti pomamne Primorke, 55
da im Turci zulum ne učine”.
Pa na knjizi udari pečate.
Tri pečata crna udario,
pa doziva blijedo Pivljanče
i dade mu krvava mazara, 60
i uza nj’ga četiri dukata,
pa mu 'vaku riječ govoraše:
“Nosi knjigu u Primorje ravno,
a na ruke Pivljaninu Baju,
đe gođ bude valja ti ga naći, 65
i nemoj se amo povraćati,
dok ne nađeš Pivljanina Baja”.
A Pivljanče knjigu prihvatilo
i uza nju četiri dukata,
knjigu previ u njedarca baci, 70
pa prigrnu struku sinjgovicu,
a preko nje bugar kabanicu,
i u ruke drenovu toljagu,
da mu s' kami u nevolji nađe,
pa zagazi kroz gore zelene 75
bez oružja i ikakva druga.
Neobično gorom putovati.
Zaječale gore Ercegove
vuci viju, a grakću gavrani,
a sure se krive međedine; 80
munje plamte, a grme gromovi;
oblaci se do zemlje povili
do po jele u se opasali;
dobar bi se junak prepanuo,
dobar junak u dobroj družini, 85
kamol' ne bi mlađano Pivljanče,
koje ništa od oružja nema,
nako kratku drenovu toljagu.
Al' momčetu dobra sreća bila,
e se njemu piska pretvaraše 90
da je za se čuje u planine
pa mu snage daje bez uzmaha,
te sve bježi od Pive nesretne
dokle pređe gore Ercegove,
prihvati se ravnijeh Banjana 95
a otalen na Grahovo ravno,
i pregazi tvrdu Strekanicu,
dokle dođe 'anu na Dragalju,
bjelu 'anu Đurić Radovana.
Slavu slavi Đurić na Dragalju, 100
slavu slavi prenos Sv. Đorđa,
na slavu mu velike zvanice,
za trpezom sedam 'arambaša,
'arambaša sa Ercegovine
i među njih Ćelovića Savka 105
mila ljuba Ćelović - serdara.
Dobra slava, a bolje zvanice,
a prvo je Pivljanine Bajo,
do Baja je Limo barjaktare,
a do Lima Miljanić Bogdane, 110
do Bogdana Koprivica Vuče,
a do Vuka Mitar Banjanine,
a do Mitra Vranjštanine Ramo,
a do Ramo Bakoč Manojilo,
do Manojla Radulović Lazo. 115
Kad Pivljanče Baja sagledalo,
suze proli, a knjigu mu dade,
ni se skloni niti se pokloni,
nego pisnu kao zmija ljuta:
“Ne daj Bajo, naša uzdanice, 120
svu ti Pivu porobiše Turci,
u nju, Bajo, ne grije ti sunce”.
Kad Pivljanče Bajo saslušao
i vidio na knjizi pečate,
iz ruka mu knjiga ispanula, 125
a niz obraz suze udarile,
u prsi se šakom udario,
a za perčin rukom dohvatio:
“Jao meni danas i dovijek,
jao meni, moja braćo draga, 130
sva je meni Piva porobljena,
porobljena lavra manastire,
porobljena pa je zapaljena,
na knjizi su tri pečata crna.
Ja se braćo, jesam zarekao, 135
da ću prije glavu izgubiti,
no manastir Turcim' ostaviti”.
To izreče više ne mogaše.
A da vidiš Mitra Ognjanova,
đe Bajovu knjigu prihvatio 140
i salomi tri pečata crna,
te šarenu knjigu otvorio,
pa pogleda niz kartu jaziju,
uz obraz mu planu mavenilo;
jagodice obli rumenilo, 145
iz oči mu suze udariše,
bijela mu zadrkta desnica,
iz ruke mu bardak ispanuo,
vino proli, a bardak se slomi,
u pas pogla svijetlo oružje: 150
“Puške moje sve do sad zaludu,
obrlja se obraz junacima!”
'Arambaše sve se pogledaše.
Sve pocrnje sedam 'arambaša.
Veli Bajo Mitru Ognjanovu: 155
“'Oćemo li ići, pobratime,
da žalosnu Pivu pohodimo,
da vidimo po njoj ruševine
i veliku pustoš paljevinu?”
A veli mu Mitar Banjanine: 160
“Ja ću ići pobratime Bajo,
da bih znao da ću poginuti.
I počujte, moja braćo draga,
ko žalio tamo poginuti,
Bog navio i sveti Đorđije, 165
već od njega ne ostalo traga!”
Na to skoči Radulović Lazo,
pa ovaku riječ progovori:
“Poslušajte mene Ercegovci!
Zadavam vi vjeru na Dragalju, 170
da ću begu izić' na mejdanu,
da ću moju izgubiti glavu.
Na njemu je oklop od čelika,
a na mene nesaždeno drvo
koje sablja ni olovo neće. 175
Ja se uzdam i u Boga nadam
da ćemo mi Turke predobiti,
jer je teška sirotinjska kletva”.
Na to skoči Ćelovića Savka,
pa se rukom u džep šalamanu, 180
pa izvadi stotinu dukata,
pa ih dava na sve 'arambaše:
“'Arambaše, sve naše uzdanje,
eto vama stotinu dukata,
te kupite na noge opanke, 185
a u puške vatreno kremenje,
nećete li predobiti Turke,
i oteti đecu od Turaka,
te sirote zadovoljit majke”.
Tad skočiše sedam 'arambaša, 190
pokupiše stotinu momčadi
sve momčadi kao vatre žive
koji misle o jadu turskome,
jer svakog su raselili Turci,
oćerali gori u 'ajduke. 195
Jaka četa dnevno zagazila
i Grahovo polje pregazila,
pa ih evo na Banjane ravne,
na Velimlje kod Jovanjske crkve.
Tu nađoše popa Koprivicu, 200
te im časnu služi leturđiju,
radi sreće i dobroga puta.
I otolen četa polazila
te prijeđe gore i planine,
dokle dođe Pivi valovitoj 205
pred dvorove Vujadinovića
popa Joka rodom iz Banjana
iz Štrbaca sela pitomoga.
A kad pope ugleda 'ajduke,
proli suze niz bijelo lice, 210
u prsi se šakam’ udario,
a za obraz noktim' prihvatio;
zaviteza grlo što mu dava:
“Ne daj Bajo, krilo od Pivljana,
ja sam imo Joksima nejaka, 215
među moje devet đevojaka,
pa mi ga je Marić zarobio,
stotinu ih u Pivu skupio”.
Sve zaplaka sedam 'arambaša.
A kad dođe devet đevojaka, 220
sve u crno mlade obučene,
u svakoje lice izgrebeno,
pletenice duge otkinute,
oko Baja preklopiše ruke.
Ne tješe se sedam 'arambaša, 225
dokle stiže knjiga sa Goranska;
knjigu Marić popu opravio,
da gotovi ručak na Smriječno
i okupi majke đece lude,
da im nakve darove dariva. 230
U to stiže jadna sirotinja.
Pište đeca a nariču majke,
a kukaju sestre bezbratkinje,
velika se žalost učinila.
'Arambaše riječ izgubiše, 235
svaki ćuti, ništa ne govori.
Dockan dođe Milisave kneže,
pa govori Pivljaninu Baju:
“'Oćemo li gotoviti, Bajo,
i čekati na Smriječno Turke?” 240
A veli mu Pivljanine Bajo:
“Ništa ne znam, Milisave kneže,
no već Baju trebovati neće,
pa radite šta je vama drago”.
Reče riječ Mitre Banjanine: 245
“Gotovite dosta i lijepo,
pa kom' bude od Boga suđeno”.
Dok ispade Radulović Lazo
pa jaglukom suze utiraše,
a viteškim glasom govoraše: 250
“Kamo moja vjera sa Dragalja,
da ću begu na mejdan izaći?
Nego brate Bakoč Manojilo,
nema brata dok ne rodi majka,
mi smo braća od jedne matere, 255
ti napuni tijesnu šešanu;
ako mene do nevolje dođe,
te bi mejdan bez mene ostao,
ne bi li ti na mejdan izaš'o”.
A Manojlo prepuni šešanu, 260
tri joj mjere metka udario
i četiri žute klemendžije.
Jopet zbori Raulović Lazo:
“'Arambaše, moja braćo draga,
nemojte se koji prevariti, 265
prije mene pušku isturiti,
dok se sretnem s Marić Alajbegom,
neću li se pohvatati š njime,
pa što kome Bog i sreća dade;
onda svaki udri na svojega”. 270
Tada reče Pivljanine Bajo:
“Ja ću gađat bega Ljubovića”.
A zavika Miljanić Bogdane:
“Ja ću gađat Šeović Ameta”.
Ognjanović Čengić Mustaj bega. 275
Kara Ramo Resulbegovića.
Deli Limo Rizvanbegovića.
Koprivice bega Velagića.
Uto kleti Turci pomoliše,
a najprvi Marić Alajbeže, 280
za njime je stotinu Turaka
na atima i na paripima,
pod pusatom i pod saltanetom.
Sve dva i dva iz glasa pjevaju,
po četiri biju iz kubura; 285
pište đeca a kukaju majke;
ti se glasi složiti ne mogu.
Sjede Lazar na kamen studeni,
preko krila stavi garubina.
Kad naljeze Marić na bjelašu, 290
Konj osjeti u bogaz 'ajduke.
A Marić mu tada progovori:
“Di, bjelašu, tri te klala vuka,
nije Bajo niti su 'ajduci,
no se moli Pivska sirotinja, 295
da im đecu puštim iz sindžira”.
Dok naćera konja na Lazara,
a Lazar ga blizu pripuštio,
na prsi mu nišan sastavio.
Čelik ljuti ne prima olovo, 300
od pancira odbi se olovo.
Marić bliže prićera bjeloša,
a poteže sablju okovanu,
po Lazaru sabljom udario.
Časno drvo ne da sablji na se. 305
Još ga Marić udarati 'ćaše.
Ama Lazar više ne davaše,
no mu sablju odbi garubinom,
pa mu ščepa iza šake ruku,
od dobra ga konja odvojio, 310
pa za grlo uhvati Turčina.
Stadoše se sekat, u bogazu.
Lazar bješe nejako dijete,
nemaše mu no dvadeset godina,
a Marić je i silan i snažan, 315
te Lazaru dotužio grdno.
Lazar viknu Bakoč Manojila:
“Bez me' osta mejdan pobratime”.
A Manojlo odma’ doletio,
zagrmlje mu bosanska šešana, 320
sve zagrmlje brdo od udara;
kako puče neće ostat' pusta
i Marića grdna rana nađe:
prolomi mu šipke na prsima,
izgore mu žive džigerice. 325
Ture pade na zelenu travu,
posječe mu Radulović glavu.
A to viđe Čengić Mustaj-bego,
sablju kide, njemu poletio;
ne dade mu Mitar Banjanine, 330
no on pali laka garubina,
te pogodi Čengić Mustaj bega,
ni živa ga zemlja ne ščekala.
Bajo ubi bega Ljubovića,
deli Limo Rizvanbegovića, 335
a Miljanić Resulbegovića,
Koprivica bega Velagića,
a Manojlo bega Šeovića.
Ala banda zaturi se kavga,
niz Presjeku pobjegoše Turci; 340
ne daše im bježati 'ajduci,
no svakome posjekoše glavu.
Tu Pivljana đecu darovaše,
a Pivljani ručak zgotoviše.
Ponudiše i kumstva i bratstva, 345
svaki uze kumstvo il' bratimstvo,
ma ne 'oće Radulović Lazo,
no u popa mladu Ikoniju,
mladu curu od šesnajest ljeta.
Dade mu je pope sa 'alalom. 350
Reče tada Pivljanine Bajo:
“Bjesmo jutros krvavi junaci,
a danas smo gospoda svatovi;
pa se odmah svati naredite,
da idemo u Primorje ravno, 355
e bi mogli tamo trebovati”.
Pa krenuše svati putovati,
sve pjevaju a grme kubure,
a sve ječi Piva valovita.
I opet se sunce porodilo, 360
te žalosnu Pivu ogrijalo.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
