Krupa

Izvor: Викизворник
Krupa (302-308)

     Kad se čovek (a obično dete) prejede i dobije proliv, a po žilama mu izađu zrnca, kaže se „okrupio se“, a ta bolest se zove krupa. Pošto se u basmama od ove obolesti često pominje „suvo sunce“, onda se to prenelo i na naziv bolesti (377, br. 282).
     Sam pojam „suvo sunce“ nije dovoljno jasan. Verovatno je to slovenski prevod (kalk) nekog balkanskog naziva.
     Najrasprostranjeniji način bajanja je sledeći: bajač uzme šolju od kafe i jednu maramu, pa prinese dete blizu ognjišta. Dnom od šolje pravi u pepelu devet otisaka, jedan do drugoga. Zatim uzme nož i od svakog mesta (otiska) uzima, vrhom noža, po malo pepela i meće u šolju, tako da šolja bude puna. Tada je pokrije maramom i stegne krajeve na dno šolje i tako prisloni šolju detetu na trbuh. Okrećući se u krug šapuće: „Jedan, dva, tri ... devet krupe. Od devet osam, od osam sedam ...jedna i nijedna.“
     Tada podigne ruku uvis i cvrkne ustima: cu-cu-cu... Otvori maramu i iz šolje uzme malo pepela na stranu. Kad se otvori šolja, vidi se da se pepeo malo ugao i ne stoji ravno u šolji. Bajalica tada kaže: „Ete, ete, ćero, imaš krupu, pa se i pepel izeja.“
     Zatim opet poravni pepeo u šolji, pokrije maramom i nastavi bajanje. Tako radi tri puta. Posle bajanja uzme od onog pepela što je vadila iz šolje, stavi u čašu s vodom, pa kad se rastvori i slegne, daje detetu da pije, tri puta{404).
     Slična bajanja nalazimo u: 61, s. 81; 259b, s. 124; 382, s. 69-70.
     Baje se još i na reci, utorkom ili subotom, pre sunca. Bajač opkorači potok držeći dete, okrenut onoj strani odakle potok teče, otkrije detetu stražnjicu, dodirne njome vodu i kaže (basma br. 306). Tako se ponavlja tri puta, i svaki put bajač njihne dete niz vodu (163).
     Drugi način bajanja od ove bolesti dati su u: 250, s. 272; 382, s. 70; 417, s. 33.
     Nisu zastupljene basme iz izvora: 275, s. 224; 338, s. 100; 377, br. 148.
     Naziv „krupa“ sreće se i van srpskohrvatskog područja (492, s. 333).


Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Radenković, Ljubinko: Narodne basme i bajanja; Gradina, Niš; : Jedinstvo, Priština; Svetlost Kragujevac, 1982., str. 406-407.