Krila mahnu zmaje ognjeviti,
krila mahnu te nebo domahnu,
iz krila mu varnice sipaju.
Pa doleće šeher Sarajevu
te on zgrabi lijepu djevojku. 5
Ja kakva je lijepa djevojka!
Iz lica joj jarko sunce sija,
a iz grla sjajna mjesečina!
Zmaj govori lijepoj djevojci:
— O, djevojko, hoćeš moja biti? 10
— A moj zmaju, neću tvoja biti,
nit’ ću tvoje ružno lice ljubiti.
Razliuti se zmaju ognjeviti,
on ispusti lijepu djevoiku,
mrtva pade u zelenu travu!15
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 546.
