Kraljevska proklamacija od 20. oktobra 1918.

JUGOSLOVENIMA

BRAĆO!

Kad sam doznao danas za muževski i pravedni odgovor velikoga Predsjednika Sjedinjenih Američkih Država našem vjekovnom neprijatelju Austriji: kad sam vidio proglašeno pravo slobode i ujedinjenja Jugoslovena, uzbudio sam se od radosti pred pravdom, učinjenom onima od našega plemena, koji su za to stradali i mučili se u Domovini i izvan nje. Kad sam, krajem jula 1914., objavio rat Austriji, rekao sam: „Tržim mač za ujedinjenje Jugoslovena“. Borih se do života i skrhana mača, pa ipak, evo, Bogu svava, vidjeh ostvarenje mojih zamisli, vidjeh Jugoslaviju jedru, oslobođenu. Zamišljam je već veliku, naprednu i prosvijećenu, kako se razvija u demokratskom duhu na udivljenje civilizacije i slobodnih ljudi. Evo me, braćo, danas evo pao vazda s vama i uz vas.

Jugoslavija ne može se zamisliti bez svih Slovenaca, Hrvata i Srba.

U našoj Crnoj Gori, dobro znate, od davnina žive najbolji Srbi i Jugosloveni. Njihova prošlost, njihove muke i njihove borbe poznate su cijelom svijetu kao i vama. Nema naroda koji je pretrpeo toliko muka i jada u borbi za dragu slobodu.

Braćo, sa najvećim zanosom, radošću i oduševljenjem danas svečano izjavljujem da želim — a uvjeren sam da istu želju ima i sav moj vjerni narod u Crnoj Gori — da i naša mila Crna Gora bude sastavan dio Jugoslavije, da časno uđe u jugoslovensku zajednicu, kao što je časno i do kraja za nju ratovala i stradala. Želim, da se složimo i bratski uredimo u jugoslovensku konfederaciju, u kojoj će svak sačuvati svoja prava, svoju vjeru, uredbe i običaje, i u kojoj niko neće smjeti nametati prvijenstvo, već da svi budemo jednaki u čedrim njedrima majke Jugoslavije, te da svak bratski i složno radi na njenu napretku i veličini u društvu slobodnih i prosvijećenih naroda.

Raduj se, majko Jugoslavijo, ovome doživljenome danu i ti u njoj. Narode, oko ponositih naših gora Triglava, Velebita, Biokova i Lovćena gore, i ono lijepe svete srpske Fruške Gore, Avale, Romanije i Veleša! I radujmo se vaskrsu nezavisnosti braće Čeho-Slovaka i mnogo napaćenih Poljaka! Zaželimo podizanje Rusije od strašnoga njenog pada, da se brzo osvijesti i ispravi, i da vidi nas, svoju, mlađu braću, sjedinjenu i radosnu u stečenoj slobodi!

Pozdravimo spori povratak Alzasa i Lorena velikoj i blagorodnoj im Otadžbini! Slavna Italija ubrzo se zagrlila sa potlačenom djecom. Neka zlatna sloboda sijne svijema koji su za njom čeznuli.

Pozdrav svoj dragoj braći Jugoslovenima od strane dugonapaćenog, a danas najsrećnijeg i najradosnijeg Jugoslovenina — Kralja Crne Gore.

ŽIVIO PREDSJEDNIK VILSON!

ŽIVJELI SAVEZNICI!

Neji kod Pariza, 7. (20.) oktobra 1918

NIKOLA S. R.

Predsjednik Ministarstkog Savjeta, Ministar Spoljnih Poslova serdar EVGENIJE POPOVIĆ s. r.

Ministar Finansija i Građevina M. VUJOVIĆ s. r.

Ministar Unutrašnjih Poslova, Zastupnik Ministra Vojnog NIKO HAJDUKOVIĆ s. r.

Ministar Prpsvjete i Crkvenih Poslova, Zastupnik Ministra Pravde D-R PERO Đ. ŠOĆ s. r.

Izvori[uredi]

Glas Crnogorca, br. 56 od ponedeljka 8. oktobra 1918.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Nikola I Petrović, umro 1921, pre 103 godine.