Ko rad nije
Ko rad nije da podlegne
Zla udesa zlosti:
Taj s pameti nek ne skida
Nikad čovječnosti . . .
Čovjek rođen, da se s b’jedam
U životu bori:
Bori li se? . . . najsvetiju
Ljudsku dužnost tvori;
I što više odol’jeva,
Kad ga udes davi:
Tijem više iznosi se,
Kao čovjek pravi,
Koji znade da svoj obraz
Mužanstveno čuva:
Kad sve bukti oko njega,
I s’jeva, i gruva. —
Svak po mekim dušecima
Znade da se valja;
Ama čovjek uklanja se
Svem, što njega kalja.
U nesreći ka’ u sreći
Hrabro značaj pazi:
Po tri puta on je čovjek;
S pravca: svog ne slazi:
Tvrdo stoji, ... i sve mu je
Sve do ljudske časti;
Tvrdo dube. ... i kad pane,
Pošteno će pasti. —
