Kol’ko cvili gora Garevina!
Ako cvili i jest joj nevolja,
jer je u njoj dosta poginulo:
do dva brata Sadikbegovića
i četiri Alajbegovića, 5
i dva brata Arnautovića
i pred njima Kuna Mehmed-aga.
Nekog žali majka, nekog seka,
nekog ljuba skoro dovedena,
Mehmed-agu niko ni od kuda, 10
već ga žali Hasanaginica:
svu je kulu u crno zavila
i sebe je u crno zavila.
To začudo agi Hasan-agi,
pa on pita svoju milu ljubu: 15
— A bora ti, vjema ljubo moja,
koga žališ za života moga?
Govori mu vjerenica ljuba:
— A bora mi, aga Hasan-aga,
eto sablja, evo moje glave! 20
Pogino je Kuna Mehmed-aga
u zelenoj gori Garevini,
pa ja žaiim agu Mehmed-agu,
jer je meni prvi sevdah bio!
Govori joj aga Hasan-aga: 25
— Žali, ljubo, i ja ću ga žalit’,
jer je meni prvi jaran bio.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 487.
