Razbolje se vjerena đevojka,
Pod prstenom i pod vjerom tvrdom,
Niko mladu ne polazi bolnu,
Nego svoja dva đevera mlada.
Đeveri su Nevi govorili: 5
„Nevo naša, divno dobro naše!
„Oli nama preboljeti brzo,
„Po našemu b'jelu dvoru šetat'?
„Oli nam se zvati nevjestica?“
A đever'ma Neva odgovara: 10
„Čujte mene, dva đevera mlada!
„Ja se uzdam u Boga jednoga,
„Da ja hoću mlada preboljeti,
„Al' vam neću biti nevjestica,
„Jer me vaša prekorjela majka, 15
„Da sam vašeg brata mađijala;
„Nijesam ga nikad ni viđela,
„Nego jednom na vodi studenoj;
„On je bio s onu stranu vode,
„Ja sam bila vodi s ove strane, 20
„Udari me uvehlom jabukom,
„Uvehlo mu srce i s materom!
„A ja njega vezenom maramom,
„Zavezlo mu srce i s materom!“
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 145-146.
