Kanun za Niš (1498)

Izvor: Викизворник

Napomena iz izvora: Kanun je zapisan na početku popisnog deftera iz 1498. godine.

TURSKI ZAKON ZA NIŠ IZ 1498.


Član I.

Od konjskog tovara životnih namirnica ili odeće, čega god bude, koji dolazi u grad ili izlazi iz grada (uzimaju se) po dve aspre. Od kolskog tovara po osam aspri.

Član II.

Ako se proda rob ili konj, (uzimaju se) po četiri aspre. Od govečeta po dve aspre. Od dve ovce jedna aspra.

Član III.

Od četiri zaklane ovce (uzima se) jedna aspra. Ako se zakolje goveče, jedna aspra.

Član IV.

Od goveđe kože, ako se proda, (uzima se) pola aspre. Od jednog ćebeta pola aspre. Od jednih kola dasaka jedna aspra. Od kola sena pola aspra. Od jednih kola drva uzima se jedna cepanica.

Član V.

Na (niškom) panđuru davnašnji je kanun da se spomenuti resumi uzimaju dvostruko.

Član VI.

Svaki rajetin od svake baštine u vreme vršidbe daje pola lukna pšenice i pola lukna ječma, i po dve aspre resuma za povrtnjak. U vreme kosidbe daje po jedna kola svežeg sena, a o Božiću po jedna kola drva. Ako (gospodari raje) ne uzmu seno i drvo kad je za to rok, uzimaju dažbinu upisanu u defter, koja je za seno sedam aspri, a za drvo po tri aspre. Ništa više ne uzimaju.

Član VII.

Na dve ovce uzima se jedna aspra.

Član VIII.

Povodom avariza: Imami, odgajivači glasnićkih konja, uzgajivači pirinča zavedeni u defteru, čuvari dervena i oni koji su neoženjeni ne daju avariz. Osim pomenutih, svi muslimani i nevernici koji su oženjeni, prema padišahovoj naredbi, daju avariz.

Izvori[uredi]

  • Istorijski institut — Beograd, Istorija Niša I: od najstarijih vremena do oslobođenja od Turaka 1878. godine, prvi tom, Gradina i Prosveta 1983; Niš u razdoblju turske vlasti 1428—1878., Zakon za Niš, str. 164-165.

Vidi još[uredi]


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Bajazit II, umro 1512, pre 512 godina.