Kamenorezac Mlađen Raković

Izvor: Викизворник

Kamenorezac Mlađen Raković (1845–1915) iz Goračića, autor je brojnih epitafa uklesanih na nadgrobne spomenike i krajputaše širom Dragačeva.

Potpis u Dragačici, Goračići

Epitafi[uredi]

Spomenik Ristu Plazini (†1880) (Guberevci – Plazinića groblje)

Ovde tiko počiva
rab boži
RISTO PLAZINA
iz guberevaca
koi česno poživi 60: g.
a prestavise
16 Septembra: u 1880: g.
Bog da mu dušu prosti
ovai mu nad: grobni znak udariše
pop Miailo parok milatovački:
i milorad i radenko:
poštovani sinovi ego
pisa Mlađen: Raković
iz Goračića s r


Spomenik Staniki Petrović (†1883) (Goračići – Jakovljevića groblje)

Ovde tiko: počiva
raba božia
STANIKA
supruga pokoinog: nike petrovića
iz goračića
koja česno poživi: 50: g.
a prestavise 17-tog Aprila u 1883: g.
bog dajoj dušu prosti
ovai: nadgrobni znak: udariše
veljko i radenko
poštovani : sinovi : ego
u 1883 : godine
pisa Mlađen Raković
iz goračića


Spomenik svešteniku Iliji Popoviću (†1886) (Goračići – Kneževića groblje)

Ovde počiva svjašćenojerej
ILIJA Popović
paroh crkve Goračke
umre 1886 g. u 29 godini.
Ja sam minuo,
nesitoj smrti u čašicu linuo.
Ovde moje telo, pa i čelo trune,
zatvorene oči usa[h]nule davno,
ogolelo košću moje čelo ravno;
sa obraza živi topal rumen pao
što se nekad lepo nasmejati znao.
Usa[h]nu potok mojih burnih dana,
[h]rast života moga ostade bez grana.
Samo stara ostala mi majka
za mnom kuka svakog bjelog danka.
Vi što stojite ovde vi ste živi i radni
a ja sam u grobu kao kamen ladni.
Vi se brate šalte do neba vi ravno
a moje se srce umirilo davno.
I na mestu ovom lego sam u raku
Tako teku dani čovečijem veku.
Što e bilo nie više.
sad cvet mi nie mio ko nekada
da ga sada mećem ja na moje grudi.
Miris cveta više me ne budi.
Povetarac što grančice njiše
ptice luzi svi me ostaviše
(...)


Spomenik Mijailu Dunjiću (†1888) (Kaona – kraj crkve)

U ovom mračnom grobu,
počivaju, zemni ostaci
pred kramom Božim
blaženo upokoenog
G[ospodina] MIJAILA DUNjIĆA
učitelja škole Kaonske,
koji je 16 god. služio Državu
kao učitelj omladine srbske.
najpreje bio u Lukovu učitelj 2 god.
u okrugu crnorečkom
a 14 god. proveo je u Kaoni
Gdije i kosti ostavijo.
Pokojnik je rođen 1855 god,
u Dobroselici, okr. Užički.
A sreza Zlatiborskog.
Ovaj odlični nastavnik došao je
do svoje učiteljske službe
iz prostačke kolibe,
koi je poslužujući došao,
do svog zvanja.
Tek mi radnja, unapredak, pođe
A konac smrti, i sudbina dođe,
te moje telo, složi ovde,
6: marta 1888. god.
Bog damu Dušu prosti
Ovai nadgrobni spomen,
podiže mu
njegova verna supruga Stajka
i sinovi Stevan i Bogdan
i kćer Mirka
Pisa Mladen Raković
iz Goračića s, r.


Spomenik Miliću Ružičiću (†1893) (Goračići – Ružičića groblje)

O šaren spomene
ladni kamene
koi svakome srce hrabriš
što ovde pokazuješ mesto
saranjenog od 34 god.
MILIĆA RUŽIĆIĆA
uvaženog građanina
i bivšeg kmeta sela Goračića
koi pogibe 20 februara 1893. god.
pred sudnicom opštine goračke
od braće nebraće liberala
srpski dahija
Nema života bez slobode.
Blago onom koi vakom smrću umre.
Laka zemljo koja ga pokrivaš
svojom te je otkupio krvlju.
(...)


Spomenik Janku Stevanoviću (†1893) (Goračići – Sjeničića groblje)

Evo groba neizbežna dvora
đe s odmara telo od umora
srca mlada što za pravdu strada
JANKO STEVANOVIĆ
poštovani građanin
ovog sela Goračića
biv. Vojnik
u srpsko turskom ratu 1876 i 7 i 8 god.
koji časno poživi 35 god
a pogibe 20 februara 1893 god.
pred sudnicom opštine goračke
od vojničkih pušaka.
Nas 18 žrtvi
pade za vlade liberalne partije
(...)


Spomenik braći Basarić: Avramu (†1893) i Jevremu (†1893) (Guberevci – Ćendića groblje)

AVRAM I JEFREM
pogiboše braća Basarići
Šaren spomene
ladni kamene
koi svakom srce hrabriš
što ovde pokazuješ
mesto saranjenog
od 25 godina
AVRAMA BASARIĆA
iz Guberevaca
bivšeg vojnika stalnog kadra
koi pogibe 20 februara 1893. god.
kod sudnice op. Goračke
od braće srpske vojske
a na tugu celoj familiji
i ostaloj Srbiji
Tek što počesmo raditi
očevinu hrabriti
al pokosi nas smrtna kosa
ne požali što je rosa
pokojnog
JEVREMA BASARIĆA
iz Guberevaca
bivšeg vojnika
stalnog kadra
koi poživi 27 god.
a pogibe 20 februara 1893. god.
kod sudnice op. Goračke od braće
srpske vojničke trupe
a na tugu svojoj familiji
(...)


Spomenik Miljku Nikoliću (†1893) (Guberevci – Kneževića groblje)

Ovde leže kosti
nevina i srca mlada
što za pravdu strada
MILjKA NIKOLIĆA
iz Guberevaca
koi u najlepšem cvetu od 26 god.
pogibe od pušaka vojničkije
pod vladom liberalnom
kod Goračke sudnice
20 februara 1893. g.
(...)


Spomenik Ranku Milutinoviću (†1893) (Živica – Čukar)

Evo groba evo mračna dvora
gde s odmara telo od umora
RANKA MILUTINOVIĆA
iz Živice
uvaženog građanina
i bivšeg kmeta
koi časno poživi 31 g.
a boreći se za radikalnu stranku
i čuvajući opštinsko dobro
pogibe pred sudnicom op[štine] Goračke
20. februara 1893. god.
od nebraće liberala.
Bog da mu dušu prosti.
(...)


Spomenik Maksimu Cogoljeviću (†1893) (Guberevci – Plazinića groblje)

O šareni spomene
ladni kamene
koji svakome srce hrabriš
što ovde pokazuješ
mesto saranjenog
od 85 god.
MAKSIMA COGOLjEVIĆA
iz Guberevaca
koji zadobi puščanu ranu
kod crkve i sudnice goračke
20 februara 1893 god.
od braće nebraće liberala
srpski dahija
a izdanu 7 marta 1893 g.
Nema života bez slobode
Blago onome
koji ovakvom smrću umre
laka zemljo koja ga pokrivaš
svojom te je otkupio krvlju
(...)


Spomenik Milivoju Milivojeviću (†1894) (Pšanik – Titma)

Ovde počiva rab Boži
MILIVOJE MILOJEVIĆ
iz Pšanika
koi poživi 70, g,
a prestavise, 24 februara 1894. god.
Omili rode, i moje konšije, i prijatelji,
nepožalte svoga truda,
i svoje dangube,
stanite, i pročitajte,
ovaj nadgrobni nadpis,
koije, više puta, uzabran,
opš[tine] kotr[aške] za presednika,
izabrat, bio, i za 24 god. kmetovao.
Izabrat bio, za veliku
narodnu skupštinu, 1868. g
i na više deputacija je izabran bio
kao prva ličnos opš: kotr.
Pod upravom njegovom,
kao presednik, i zapovednik
načinio je osnovnu školu,
pa i sa dozvolom parokije kotr.
a sa njegovom zapovešću
i sveštenika popa Miletom Jovanovićem,
je i crkvu, u selu Kotraži, načinili,
i pod upravom sveštenika Milete slavio.
Posle njegove smrti ostavio je dva sina,
punoletna Marka i Lazara i njegove unuke
Podigoše mu ovaj spomenik
njegovi sinovi sa unucima
i njegovim snahama
Bog damu dušu prosti na večnom danu
Pisa Mlađen Raković iz Gorač[ića]


Spomenik Dragiću Draškoviću (†1894) (Goračići – Petkovića groblje)

Ovde leže posmrtni ostaci
gazda
DRAGIĆA DRAŠKOVIĆA
trgovca iz Goračića
koji je nevino ubijen u svom domu
16. marta 1894 g.
u svojoj 50 godini života.
O: prokleto pleme kainovo
zar te jošte u svijetu ima,
te nevine ti ubijaš ljude
opšte prokletstvo,
prati zlotvore Grijeha ovog,
da ih pravda božija potamani
i na utjehu porodice
Miljko Munitlak iz sela Preseke
glavni zločinac ubijen je u poteri
kao zlotvor narodni
a njegov saučesnik
Jeremija Jorović iz Živice
ubijen je po presudi 16 juna 1895 g.
Ožalošćena porodica
boga moli i u nadi živi
da će i ostale zlotvore
priređene smrti Dragićeve
jarko sunce prokazati
i pravda ih božija kazniti
Za Dragićem celog života žaliće
i božiju pravdu izgledati
verna supruga Kata
i sin Tihomir
braća Tošo i Pavle
sinovac Mišo
sa ostalom mnogobrojnom rodbinom
i prijateljima.


Spomenik Mijailu Kneževiću (†1895) (Goračići – Kneževića groblje)

U ovom mračnom grobu
počivaju zemni ostatci Srba
MIJAILA KNEŽEVIĆA
poštovanog građanina
ovog sela Goračića
bivši vojnik
u srpsko turskom ratu
1876 i 7 i 8 god.
poživi 49 god.
pogibe od kajduka
5 jula 1895 god.
Bog da mu dušu prosti
Ovaj mu spomenik podigoše
njegovi sinovi
Velimir, Vladimir, Budimir,
Dobrosav, Stanoje i Radoje.


Spomenik Tanasku Petroviću (†1896) (Goračići – Ružičića groblje)

O srodnici srpski čitetelji
ne požalte truda svoga
što ćeš stati i čitati
gdi počiva rab boži
TANASKO Petrović
uvaženi građanin
i žitelj ovog sela Goračića
koi od svoeg rođenja
časno poživi 80 god.
i prestavi se u večnost
18 januara 1896 god.
Bog da mu dušu prosti.
Ovaj mu spomen podigoše
njegovi sinovi
Milan Veljko Milosav
Vidosav i Radosav
svome ocu za znak groba
dok je srpskog roda u 1897. g.
Piso Mlađen Raković.
Ne kloni se groba čoveče
smrtna kosa koja me poseče
svakoga će kada Gospod reče
poznato je da ćemo umreti
i sa sobom ništa ne poneti
do skrštene na grudima ruke
i pravedna dela svoje.
Zato braćo da se pokajemo
posle smrti pokajanja nema.


Spomenik Iliji Šuluburoviću (†1898) (Lisa – Šulubure)

O ljubezni Srbski rode
stani malo ovde, da razumeš
koga ova ladna zemlja skriva
dična Srba
ILIJU ŠULUBUROVIĆA
bivšeg presednika
i glavnog domaćina
ovog sela Lise
i ratoborca
u srpsko-turskom ratu
1876 i 7 i 8. god.
koije česno poživijo
sa svojim sugrađanima 53. god.
A prestavise u večnost
14. marta 1898. god.
Bog damu dušu prosti
Ovaj spomen pokazuje i
Njegova oca
JOKSIMA ŠULUBURE:
koije Saranjen u Užicu 1872. g.
Ovaj mu spomen
Podigoše njegov poštovani brat Simo
i sinovi Miljko i Milovan.
svom ocu za znak Groba
dok je srpskog roda.
i supruga Miljka.
1898. g.
Pisa Mlađen Raković iz Goračića


Spomenik Mijailu Ružičiću (†1900) (Goračići – Ružičića groblje)

O ljubezni brate
teško li je umreti od vatre
u svoje starosti 62 godin.
MIJAILO RUŽIČIĆ
žitelj ovog sela goračića
pogibe u svojoj kući
neznajući od koga je ognjem
telo iskićeno (...)
žalosno je videti kad kuća gorija
i vatra mu kosti topi
a od kostiju suvi ugljen tvori
i ovde u grobu saranjen
20 oktombra 1900 god
(...)


Spomenik Jeleni Terzić (†1905) (Goračići – Sjeničića groblje)

is hs NI KA
O ljubezni slatki brate
nikad nisam ja mrzila, nate,
priđi bliže i pročitaj podpis ovde
te ti vidi koga ova mračna kuća zatvori
i od Sunca navek zakloni
dobroželećeg roditelja
JELENE
verne supruge pokojnog Luke Terzića
iz ovog sela Goračića (...)
Kuću odgajila i zakućila
a živela je u česti 59 god.
Pa tek mi tekovina u napredak pođe
al konac smrtni i sudbina dođe
te i moje telo složi vođe
na žalost svome (...)
Žalosna joj pratnja vječnom domu.
Ovaj nadgrobni spomenik
podiže njen sin Mile Terzić
svojoj nikad ne zaboravljenoj majki
za znak groba dok je srpskog roda
u 1905 god.


Spomenik Dragiću Radosavčeviću (†1905) (Goračići – Čergovište)

Avaj svetu moj zeleni cvetu
odma postag a odma me nesta
duša moja sad u raju biva
a telo mi mati zemlja skriva.
DRAGIĆA
od 9 god.
Sin Milosava i Božike Radosavčevića
iz Goračića
Đaka I razreda osnovne škole.
Umro je 4. decembra 1905 god.
nažalost svoje rodbine i cele okoline.
Ovajmu spomen podiže
njegov otac Milosav
Raduj se pravi,
a pokaj se grešni.
Reče Bog.[a]

Napomene[uredi]

  1. Ispisano na knjizi koju dečak drži u ruci.

Izvori[uredi]

  • Marinković Radovan M, „Spomenici predsednicima opštine Goračići - Dragačevo”, Časopis za književnost i kulturu „Raskovnik”, godina XIX, broj 73-74, jesen-zima 1993.
  • Stojić, Nikola, Dragačevski epitafi: zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izdanje), Međuopštinski istorijski arhiv, Čačak, 2011.
  • Marinković Radovan M; Zoran Marinković, „Vekovanja Goračića, Guberevaca i Živice”, Biblioteka opštine Lučani - Guča, Guča, 2015.
  • Marinković Radovan M; Zoran Marinković, Momčilo Stevanović, „Kameni pamćenici Goračića”, Biblioteka opštine Lučani - Guča, Guča, 2017.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Mlađen Raković, umro 1915, pre 109 godina.