Kaluđer pretvorio tuku u ribu
Dođe uz božitnji post kaluđer. u jednu hrišćansku kuću, i ne namjerivši se ništa drugo posno, ispeče mu jednu tuku, govoreći u sebi: ako ne ushoće kaluđer i đak, ono ćemo mi, a oni neka uzmu hljeba i vina što je postu dato. Iznesu ovu tuku, kaluđer i đak gladni pogledaju obojica a čuju miris, pa od miline obojica počnu žvatati i zubovi im činiti vodu, te jedan drugoga počnu gledati. Reče domaćin: duhovniče! oprosti, jer posnoga nije mi se namjerilo u kući ništa. — Lako je za to, odgovori kaluđer, ja ću je pretvoriti u pibu, pa vikne na tuku: poveljevaju ti da pretvoriši sja vribje, pa odmah poče jesti, a đak i domaćin zapitaju ga: može li oco! to tako biti? a on im odgovori: vsja vozmožna vjerujuštemu.
Reference[uredi]
Izvor[uredi]
Vrčević, V. 1868. Srpske narodne pripovijetke ponajviše kratke i šaljive. Biograd: Srpsko učeno društvo. str. 115-116.