Došo sam ti, vilo, iz Novoga grada,
Nisam ti donio ni srebra ni zlata,
Neg' sam ti donio slavno ime moje,
Da mi s njim proslaviš velje dobro moje,
Počet' ću te slavit' savrh glave tvoje: 5
Ta tvoja kosica, sva u jedan plamen,
Na glavi stoji ti kao dragi kamen;
A to tvoje čelo vedrije od neba,
Tvoje trepavice, dvije pijavice,
Tvoje obrvice, dvije lastavice, 10
Te tvoje očice, dva ambra kamena,
Ti tvoji obrazi, dva đulsa rumena,
Tvoje jagodpce, do dvije ružice,
A ta tvoj mi nosak u licu usađen,
Ka i Spljetu gradu sa mirom sagrađen, 15
Te tvoje usnice, do dvije koralje,
A ti tvoji zubi, dva niza bisera,
A to tvoje grlo, bjelje od snijega,
Kićeno biserom mojima rukama,
A te tvoje ruke, u mišicam' jake, 20
Čim bi premamile divjaka sokola,
I Bog mi te dade svijetu na znanje,
Svijetu na znanje, mene na skončanje,
Ne takoga cv'jeta zemlja porodila,
Ni takve ljepote majka uzgojila; 25
Kada gradom šetaš, parovita jela,
Kad nogama krećeš, dragi kam izmećeš.
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 342-343.
