Onaha naša rano podranila
S đeverima na vodu studenu,
Susreli je dva sokola siva,
Dva sokola od babova dvora,
Viđela ih naša snaha draga, 5
Viđela ih, pa ih poznavala,
Sokol'ma se smjerno poklanjaše.
Kad viđeše dva sokola siva,
Jedan graje, drugi progovara,
Snahi našoj riječ govorahu: 10
"Oj tako ti, prelijepa Stane!
"Tvoja te je majka pozdravila,
"Poslala je da te upitamo,
"Jel' t' u Kosta slično i obično?"
Mlada Stane riječ progovara: 15
"O tako mi, dva sokola siva!
"Pozdravite moju milu majku,
"Pravo ćete njojzi kazivati,
"U Kosta m' je slično i obično,
"Slično mi je, sve mi sretno bilo!" 20
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 57-58.
