Kad se ženi Pridojević Jure

Izvor: Викизворник


  

[Kad se ženi Pridojević Jure]

Kad se ženi Pridojević Jure
Priko volje stare majke svoje,
Zdravo junak do divojke dojde
I zdravo se j' natrag povratio.
Kad su došli gori Jabukovoj, 5
Al’ iz gore hladan vetar puše.
A govori mlajahna divojka:
„Aj, vi, moja gospodo svatovi,
Oštro jaš'te dobre konje vaše,
Oštro jaš'te, a niklo divan'te, 10
Ova gora nigdar nije sama,
Al' prez vuka, ali prez hajduka,
Al' je u njoj Tomiću Mijajlo —
Trikrat me je kod majke prosio,
Ni me tila obećati majka, 15
Niti majka, nit' san tila sama!"
Još divojka u riči bijaše,
Ali udri Tomiću Mijajlo,
Ter po gori svate raštrkuje.
A govori mlajahna divojka: 20
„S Bogom brate, Tomiću Mijajlo,
Ne gubi mi do tri dobra moja —
Ne gubi mi dragoga mojega,
Nit' mi gubi kuma vinčanoga,
Nit' mi gubi ručnoga divera!" 25
A govori Tomiću Mijajlo:
„Bor te ubil, mlajahna divojko,
Što me nisi prvo pobratila —
Sva tri su ti mladi poginuli!"
Stade cvilit mlajahna divojka, 30
Tere grede malo ponaprida,
Najde glavu ručnoga divera,
Tu je glavu od krvce oprala,
I veza ju šarenu mahramu,
I hita ju na travu zelenu, 35
Na travicu pram žarkom sunašcu.
Jošće grede malo ponaprida,
Najde glavu kuma vinčanoga,
I tu j' glavu od krvce oprala,
I veza ju šarenu mahramu, 40
I hita ju na travu zelenu,
Na travicu pram žarkom sunašcu.
Jošće šeće malo ponaprida,
Najde glavu dragoga svojega,
Tu je glavu suzama oprala, 45
I veza ju šarenu mahramu,
I meće ju sebi u nedarca.
Toga j' malo postanulo vrime,
Side mlada na stinu studenu,
Ter se sama sobom razgovara: 50
„Mili Bože čuda velikoga,
Kud ću sada, na koju li stranu?
Nazad ne smim, naprvo ne umim!
Da bim išla staroj majki mojoj,
Reći će mi stara majka moja: 55
,Što si došla, jednom odvedena?'
Da bim išla k svekrvici mojoj,
Reći će mi svekrvica moja:
,Što si došla, utornice moja?'"
Uzme mlada nože za pojasa 60
I udari sebe u srdašce,
Pade mlada pod stinu studenu.
A govori Tomiću Mijate:
„Volel bin se bio ne roditi,
Nego ovdi danas prigoditi! 65
Aj, družino, draga braćo moja,
O'te, braćo, da je ukopamo,
Sve dva a dva redom nasporeda,
Nasporeda kuma i divera,
A naspored momka i divojku!" 70
Još ne pasa ni godina dana,
Z junaka je zelen bor izrasal,
A z divojke vinova lozica.
Pak se mota vinova lozica,
A okolo bora zelenoga, 75
Kot divojka okolo junaka,
Bila svila okol kite smilja.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Zbornik Matije Mažuranića, Milorad Živančević i Vladan Nedić, Zbornik Matice srpske za književnost i jezik, 1966, knj. XIV, sv. 2, str. 256.