Lastavičko, lastavnčko,
beri penje za večere,
mene mi se ne večera:
jedno mi je pile zaginalo,
od more do more, do carevi dvorovi; 5
carica ga nagazila,
na slabinku, na zlo mesto;
creva mu se provideli
— dren trešti koza vrešti,
— sam car konja drži. 10
Reference
Izvor
Jovan Hadži-Vasiljević, Južna Stara Srbija, Knj. 2, Preševska oblast, Književna zajednica "Borisav Stanković", Vranje, 2015., str. 319.
