Iza sna
| Iza sna (1893) Pisac: Božidar Čerović |
Na nježnu ruku glavu spustila;
Prameni kose licem vihore.
Ni jednu riječ ne izustila,
Al sjajne suze tajno govore.
Ko biser zrnje pred nju padaju
Na vezen jastuk, jastuk ubavi.
Slova se sama od njih redaju,
Crtaju ljubav — aoh ljubavi!...
Sa svojim miljem sanče prokleti
Cijelu noć je cv’jeće trgala.
Od cv’jeća htjede v’jenac oplesti,
U njedra što je pred njim skrivala.
Al’ pade jedan cvjetak maleni,
Nestaško ne da, da se izgubi:
Pregnu se, uze cv’jetak maveni,
Davajuć momi lice poljubi,
Ljutita moma gnjevom rasplamti,
Osvetu smisli, r’ječi ne reče:
Za poljub, poljub htjede vratit
I usne skupi, sanak uteče.
Na nježnu ruku glavu spustila;
Prameni kose licem vihore.
Ni jednu riječ ne izustila,
Al sjajne suze tajno govore!
Sarajevo.
Izvor
[uredi]1893. Bosanska vila, list za zabavu, pouku i književnost. Godina osma, broj 19, str. 284.