Ivanjsko, ivanjsko, cveće rujno

Ivanjsko, ivanjsko, cveće rujno!
Cveće rujno petranjsko.
Petranjsko cveće plavetno,
Ivan ga bere te bere,
Petar ga plete te plete,
Kupal ga Koledu daje,
Koledu bratu svojemu.
Daje ga majki Kupala
Kupala majki Živboži:
Ivanova stara majko!
Je li Ivan doma?
Odgovori stara majka:
„Otišo je na oranje
Još na Vidov-dan,
Pa je reko kući doći
Baš na Petrov-dan,
I doneti kitu zlata
Rodne pšenice
Te pšenice, te belice
Tog leba bela”^[1]

↑ Ovu pevaju u Sremu, Bačkoj Banatu, Slavoniji i Dalmaciji, momci i devojke kad barjake nose. Nose po tri barjaka od crveno rujne, plave i bele boje. Najveći, nose po sredi pa onda jedan napred, a drugi ostrag. Kad se iz livada vraćaju, uveče Ivan-dana, metnu barjake i vence na crkvu pa sutra-dan rano svaki svoj uzme i nosi kući. Idući ovako sa barjacima n vencima pevaju neprestano do crkava i domova.

Izvor[uredi]

M. S. Milojević. 1869. Pesme i običai ukupnog naroda srbskog. Obredne pesme. Državna štamparija: Beograd. str. 1-2.

[1] Ovu pevaju u Sremu, Bačkoj Banatu, Slavoniji i Dalmaciji, momci i devojke kad barjake nose. Nose po tri barjaka od crveno rujne, plave i bele boje. Najveći, nose po sredi pa onda jedan napred, a drugi ostrag. Kad se iz livada vraćaju, uveče Ivan-dana, metnu barjake i vence na crkvu pa sutra-dan rano svaki svoj uzme i nosi kući. Idući ovako sa barjacima n vencima pevaju neprestano do crkava i domova.

[1]