Ivanjica lan sejala

Ivanjica lan sejala.
Ivanjica koledica
Mila snaha tog Kupala.
Lan sejala i obrala.
Na Spasovdan posijala
Na Vidov dan vidila ga
Na Vidov Dan i obrala.
I obrala i topila.
I tošila potopila,
Osušila očupala,
Na ivanjsku krasnu večer,
Grebenala i kuvala.
Oprela ga i snovala.
Osnovala i navila,
I uvela u te nite,
I otkala na razboja,
Izatkala ga izbelila
Na Ivanjske te večeri,
Skroila ga i sašila
Na Ivanjske te večeri.
I obukla na Ivana
Na Ivana mlada bora
Mlada bora Koled bora
Mila sina Kupalova,
A Kupala umrloga,
Obilija mila bora.
Pa je nosi do Badnjaka
I Božića Svarožića.
Tog božića mlada bora
Svarožića mila sina.
Ivanjica paunica!
Bencima se nakitila
Od ivanjska rujna cveta
I petranjska plavetnoga
U kolu je podskakala,
Preko vatre preskakala
Suhe lile pripalila
Da nam stoka bude zdrava
Ta goveda i te ovce
Ti jarići i jaganjci.
Doratasti velji konji
Što no nose te junake
Mile borce Triglav bora
Triglav bora te Troice
Višnjeg boga Stvoritelja
Jakog Žive rušitelja
I Branjanja Branitelja.

Izvor

M. S. Milojević. 1869. Pesme i običai ukupnog naroda srbskog. Obredne pesme. Državna štamparija: Beograd. str. 5-6.