Zdravko Krstanović – SLOVO NA POČETKU

Zdravko Krstanović
SLOVO NA POČETKU

Narodna poezija Srba u Hrvatskoj, mada posjeduje čudesnu snagu, za savremenog čitaoca ostala je pomalo skrajnuta. Zna se za Smrt majke Jugovića, Starinu Novaka i kneza Bogosava i za Malog Radojicu, kao i za neke lirske pjesme - a to je samo dio nemjerljivog bogatstva koje se dosad nije našlo okupljeno na jednom mjestu.

Riječ je o području što je, na izvjestan način, terra incognita.

Jedino je Vladan Nedić načinio izbor iz narodne (usmene književnosti) Srba u Hrvatskoj* u kojem se nalazi i dvadeset devet pjesama. Izbor je djelo stručnjaka sa profinjenim estetskim osjećajem, no treba istaći da Nedić nije pregledao sve izvore i da je njegov izbor bio limitiran, jer zbornik u kojem je objavljen obuhvata i pisanu književnost.

• Vladan Nedić, Usmena književnost Srba u Hrvatskoj, Književna hrestomatija (uredio Stanko Korać), Zagreb, 1979.
  

U antologiju su uvrštene pjesme koje su, pouzdano, zapisane među Srbima u Hrvatskoj. Stoga je recimo, izostavljena pjesma Ropstvo Jankovića Stojana, mada se bez ove legendarne ličnosti ni istorija ni poezija dalmatinskih Srba ne daju zamisliti. Uvrštena je jedna varijanta Ženidbe Jankovića Stojana. Narodna pjesma ne priznaje geografiju i sastavljač se našao pred nezahvalnim zadatkom izdvajanja dijela iz žive cjeline. Ali, po svemu sudeći, sretniji kriterijum ne bi se mogao naći: birane su ponajbolje pjesme zapisane na području današnje SR Hrvatske.

Obuhvaćeni su - bez sastavljačeve namjere - svi krajevi u kojima žive Srbi: Dalmacija, Lika, Kordun, Banija, Slavonija i Baranja. Odlučujuće mjerilo bilo je estetsko. Nije se, dakle, tražila folklorna građa što dokumentuje život naroda, nego pjesme koje svojom vrijednošću pripadaju vrhovima svekolikog srpskog pjesništva.

Tokom XIX i XX stoljeća među Srbima u Hrvatskoj skupljeno je na hiljade narodnih pjesama: zapisivanje traje in continuo od Vukovih vremena do danas. Istočnik još radi i dariva nas neobičnom svježinom. Kneževa večera, nakon šest stotina godina, kao da sjaji istim sjajem. Čitaoci će se uvjeriti da novozapisane pjesme, od kojih se neke prvi put objavljuju, ne uzmiču pred onima što su zabilježene u prvoj polovini prošlog vijeka.

Pjesme nisu raspoređene po vrstama (ova dioba ionako je problematična), nego po unutrašnjoj srodnosti: jedna je prizivala drugu, a sve zajedno uspostavile su, nadamo se, koherentan poetski kosmos.

Naša antologija dugo je putovala do onih kojima je namijenjena, nailazeći na prepreke svake vrste i sastavljač smatra značajnim što se - poslije svega i uprkos svemu - pojavljuje. O njenim pjesmama ovdje nećemo potanje govoriti. Za to bi bila potrebna druga knjiga. Bilješke kojima je antologija propraćena mogu da budu putokaz stručnjacima i svim zainteresovanima.

A analitički pristupu ovom djelu srpske poezije zacijelo će se desiti.

Reference

Izvor

Zlatna pjena od mora, Narodne pjesme Srba u Hrvatskoj, priredio Zdravko Krstanović, Rad, Beograd, 1990.