Zašto su prostaci siromasi

Izvor: Викизворник

Kad su narodi dijelili sreću ovoga svijeta, skupe se svi nasred svijeta i počnu dijeliti dobra njegova, pa da bruškete meću, i koga što dopane na sreću, neka ga nosi. Rišćani ne znajući, šta bi oni odabrali za se najbolje, ne pristanu na bruškete, nego reku da svaki za sebe izabira po svojoj volji, i da u isto vrijeme vide ko što misli. Reku najprije Latini: "Mi ćemo mudrost;" Inglezi: "A mi ćemo more;" Turci: "Mi ćemo polje;" Rusi: "A mi ćemo gore i rudu;" Francuzi: "Mi ćemo aspre i rat;" "A vi Srbi, šta ćete vi?" "Dok se dogovorimo." reku, pak ni danas jošt se ne dogovoriše, te tako svaki svoje ponese.

Izvor[uredi]

  • Karadžić, V. S. 1870. Srpske narodne pripovijetke, drugo umnoženo izdanje. Beč, u nakladi Ane, udovice V.S. Karadžića. str. 282–283.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Vuk Stefanović Karadžić, umro 1864, pre 160 godina.