Zašto se sveti Ignjatije zove Bogonosac
Sveti Ignjatije jedan dan oraše, i o pasu mu višaše tikva iz koje prisrkivaše vodu kad ožedni. Prođe putem Hristos i vidi ga, pa ga zovne: "O Ignjatije!" a on mu se odzove: "Što veljaše! ko me zove?" Onda Hristos reče: "Pomaga ti Bog!" "Dobra ti sreća," odgovori Ignjatije, a Hristos opet reče: "Oli mi dati malo vode da pijem?" "Oću, čoče, a za što ne" odgovori Ignjatije, "nego dođi ovamo." A Hristos mu reče: "Došao bih, nego preko ove rijeke ne mogu pregaziti." U to ostavi Ignjatije volove, izuje se i prijeđe s onu stranu rijeke, kad li tamo, ne vidi nikoga i uzalud zove, te se on opet uputi natrag. Ražali se Hristu (fala njemu) da se muči, pa mu reče: "Pričekaj me malo, eto me!" Kad k njemu dođe, uzme ga sv. Ignjatije na pleća. Kad budu nasred rijeke, reče Hristos Ignjatiju: "Ignjatije!" A on se odzove: "Što veljaše?" "Jesam li ti težak?" zapita Hristos, a Ignjatije odgovori: "Bogme jesi, kao sva sila vasiljena." "Bogme si pogodio, i jesam baš sva sila vasiljena," reče mu Hristos, i nestade ga.
Izvor
[uredi]- Karadžić, V. S. 1870. Srpske narodne pripovijetke, drugo umnoženo izdanje. Beč, u nakladi Ane, udovice V.S. Karadžića. str. 296.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Vuk Stefanović Karadžić, umro 1864, pre 160 godina.
|