Zaprosio aga Hasanaga
Zaprosio aga Hasanaga
lijepu šćercu age Krzlarage.
Dok isprosi i prsten postavi,
tri tovara poharčio blaga.
Kad djevojci prvi bajram dođe, 5
On za bajram poslao joj dara
oku svile i tri litre zlata
i papuče srmom potkovane
i terluke navezene zlatom,
svome puncu al-čelebi ćurak, 10
a punici kolastu azdiju,
šuracima konje i sokole.
A sad mu se drugi naturio,
naturio Emin od Novoga,
te preprosi lijepu djevojku. 15
Kupi svate aga Hasanaga,
kupi svate, ode po djevojku.
On ne vodi jenđije kadune,
već jedinu seju Melenćanu.
Kad su bili blizu bjelog dvora, 20
blizu dvora age Krzlarage,
Krzlaraga avdest uzimaše,
oko njega do devet sinova.
Kad je došo aga Hasanaga,
Hasanaga selam nazivaše: 25
— Selam alejć, aga Krzlaraga,
mogu li ti u dvoru noćiti? —
Aga ćuti, sinovi govore:
— Alejć selam, aga Hasanaga,
ne možeš nam u dvoru noćiti, 30
puni su nam dvori i ahari;
u dvoru je Emin od Novoga,
kome no smo seju poklonili. —
Kad to začu aga Hasanaga,
dertli ode na rosnu livadu. 35
Kad je došo na rosnu livadu,
al’ mu sluge čador razapele,
pod čadorom seja Melenćana.
Dertli junak leže pod čadorom,
Melenćani seji na krioce, 40
pa on zaspa kao janje mlado.
Al’ eto ti sluge Ibrahima,
pa govori lijepoj djevojci:
— Melenćano, moga age sejo,
da me nešto hoćeš poslušati: 45
obuci mi ruho djevojačko,
nab’jeli me i nabakami me,
opleti mi sitne pletenice,
da ja odem dvoru Krzlarage,
da ja čujem šta za nas govore. — 50
To djevojka jedva dočekala,
obuče mu ruho djevoiačko,
oplete mu sitne pletenice,
pa on ode u bijele dvore
i pope se na gornje čardake, 55
gdje igraju u kolu dievojke,
pa s’ u kolo i on uhvatio.
Čude mu se po kolu djevojke:
— Mili bože, lijepe djevojke,
il’ je vila ili je djevojka? — 60
Dva tri puta u kolu s’ okrenu,
pa iz divnog kola se pustio,
te otide u dolnje halvate 0
gdjeno sjede zaimske kadune —
sve pospale, kano i poklane: 65
viš njih sjedi lijerpa djevojka,
roni suze niz bijelo lice.
Njoj govori Ibrahim djevojka:
— Što je tebi, moja drugarice,
te ti roniš suze niz obraze: 70
ili žališ svoje stare majke,
ili ti je žao zavičaja? —
Odgovara lijepa djevojka:
— Prođi me se, moja drugarice!
Ja ne žalim ni oca ni majke, 75
niti mi je žao zavičaja,
veće Emin nije mi po volji.
Kakav me je bio isprosio,
isprosio aga Hasanaga,
dok isprosi i prsten postavi, 80
tri tovara poharčio blaga.
Kad je meni prvi bajram došo,
on je meni bajramluk poslao
oku svile i tri litre zlata
i papuče srmom potkovane 85
i terluke izvezene zlatom,
mome babu al-čelebi ćurak,
eda bog da, te ga ne podero!
Mojoj majci kolastu azdiju,
mojoj braći konje i sokole. — 90
Njoj govori Ibrahim djevojka:
— O jadnice, moja drugarice,
kad te tako bio isprosio,
na što si se prevarila amo,
na bijelu Eminovu bradu, 95
koji nema zuba ni jednoga. —
Odgovara prošena djevojka:
— Prođi me se, moja drugaaice,
nijesam se jadna prevarila,
već moj stari prevari se babo, 100
a na pusto Eminovo blago,
i njegovo da ostane pusto!
Al’ da mi se bogdo dobaviti,
ja l' dragoga age Hasanage,
ja l’ mu mile seje Melenćane, 105
ja l’ vjernoga sluge Ibrahima,
Emina bih muštuluka dala
I s njima bih iz dvora bježala. —
Sad povika sluga Ibrahime:
— Je li vjera, lijepa djevojko, 110
ja sam glavom sluga Ibrahime! —
Kad to čula prošena djevojka,
skoči mlada ko da se pomami,
knu sa sebe u leđen saprala,
a prstenje u džep je sasula, 115
po'dvi kosu, vrže kalpak na se,
pa s’ogrnu ćurkom babovijem
i odoše iz bijela dvora.
Kad su došli na rosnu livadu,
svi pospali gospoda svatovi. 120
Podvikuje sluga Ibrahime:
— Zlje ga lego, aga Hasanaga,
da ti čuješ šta o teb’ govore,
u bijelu dvoru Krzlarage,
hoće da te pogube dušmanski 125
i pobiju kićene svatove,
Melenćanu, seju, da obljube! —
Kad to čuše kićeni svatovi,
poskočiše na noge lagane.
Kad bijahu blizu bjela dvora, 130
izmače se sluga Ibrahime
ponaprijed s lijepom djevojkom.
Odvede je u bijele dvore,
izvede je na gornje čardake,
obuče joj ruho djevojačko, 135
pa je pokri burundžuk duvakom,
pa izađe pred bijele dvore,
te pod agom konja prihvatio,
pa je agi tiho govorio:
— Hair ola, ago Hasanago, 140
što si tako dertli, neveseo,
ili žališ ruge i sramote,
il’ prošene lijepe djevojke? —
Njemu veli aga Hasanaga:
— Dalje, dalje, slugo Ibrahime, 145
konj umoran, da te ne očepi,
ja sam srdit, da te ne okaram.
Ja ne žalim ruge i sramote,
već ja žalim lijepe djevojke. —
Al govori sluga Ibrahime: 150
— Ta ne luduj, aga Hasanaga,
već ti hajde u bijele dvore,
pa otvori popete sepete,
pa ti daruj gospodu svatove,
pa ti ljubi lijepu djevojku. — 155
Kad to čuo aga Hasanaga,
on potrča na gornje čardake,
a tu stoji ljepa djevojka,
pokrivena burleli duvakom.
Kad je vidje aga Hasanaga, 160
podiže joj burli duvak s lica.
Sinu lice kano jarko sunce.
Poljubi je i dva i tri puta,
da ko broji i više bi bilo.
Pa izađe pred bijele dvore, 165
te povika tanko, glasovito:
— Šahit ola, gospoda svatovi,
evo mome slugi Ibrahimu
po čitluka i po zijameta,
a i polu bijelijeh dvora, 170
a u dvoru polovinu blaga
i na poklon moja mila seja,
moja seja, đuzel Melenćana! —
Da je kome stati pa gledati
u bijelu Hasanage dvoru, 175
tu se čini golemo veselje:
sebe ženi aga Hasanaga,
sebe ženi, a seju udaje.
A da li je kome pogledati
u bijelu dvoru Krzlarage: 180
tu se čini golema šamata,
jer se traži lijepa djevojka,
svak je traži, niko ne nalazi.
