Zaprosio Salko Doljadžija
Zaprosio Salko Doljadžija,
Zaprosio zlato Avdalijno,
Do podne je zlato isprosio,
A od podne ode na Doljane.
Tri godine na Doljanim' bio, 5
Kad nastala godina četvrta
Onda poš'o svom bijelom dvoru.
Ugleda ga izdaleka majka,
Koliko ga lako ugledala,
Još je više pred njeg' išetala; 10
Ruke šire u lica se ljube.
Al' ne veli Salko Doljadžija,
On ne veli: — Kako si mi, majko? —
Već on pita: — Šta mi radi zlato? —
— Zlato zdravo, al’ je u drugoga, 15
Preprosio Mujo pobratime,
Večeras će u đeldeku biti. —
To je njemu vrlo žao bilo,
Pa on ide svom bijelom dvoru,
Pa on uze šaru po srijedi, 20
I uzima do dva dževerdara,
I uzima nože potajnike,
I uzima lake merdevine,
Pa on ide svoga pobra dvoru
Da on vidi kroz srčali pendžer, 25
Da on vidi šta mu zlato radi.
Al' je zlato Muji govorilo:
— Sebi ruke, Mujo sirotane,
Sebi ruke, šinula te guja,
Da te vidi Salko Doljadžija, 30
S rusom bi te glavom rastavio. —
To je njemu vrlo mrsko bilo,
Udari je rukom po obrazu,
Koliko je lako udario,
Dva joj zuba kvara učinio, 35
Al' ne veli zlato materino
Al’ ne veli: — Jao, moja majko! —
Veće veli: — Đe li si mi, Salko? —
Al' to Salko i sluša i gleda,
On je svojoj pušci besjedio: 40
— Šaro moja, ne ostala pusta,
Nemoj mene vatrom prevariti
A za oko neću ni moliti,
Pogodi mi Muju pobratima. —
Puče puška, ostala mu pusta, 45
Ne pogodi Muju pobratima,
Već pogodi zlato materino,
Među oči đe joj dukat stoji.
Kad to viće Salko Doljadžija,
On poteže do dva dževerdara, 50
Te pogodi svoga pobratima,
Pa s’ provlači kroz srčali pendžer,
Pa joj meće ruku na srdašce,
Da on vidi je l' mu zlato živo?
Al' mu zlato svijet prom'jenilo. 55
Kad to viđe Salko Doljadžija,
On poteže nože potajnike,
Pa udara sebe u srdašce;
Koliko se lako udario
Na nožu je srce izvadio. 60
Tri gamejta naporedo leže.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
