Zapikali se muž i žena
Jednom se Nasradin hodža zapika sa svojom ženom’ Aa za celi dan ne progovore između sebe, i ni skim drugim ni cigle jedne riječi, te ko bi od njih dvoje prvi šta bilo progovorio, da bude kriv. Žena da se ne bi prevarila i što god progovorila s njime — ode iz kuće u komšiluk, i dugo se pozabavi tamo. A hodža ostade kod kuće sam, sjedeći na sred sobe. Kad do malo za tim dođu hreuzi (kradljivci) u kuću Nasradinovu i stanu kupiti po kući, što god vide da ima, pa uniđu i u sobu, đe je hodža sjedio, i videći da se hodža ne pomiče i ne mrda, i da ništa ne govori, počnu i u sobi dizati i kupiti što god nađu od pokućstva, pa najpošlje izuku i ćilim ispod hodžinih nogu i s njega svuku haljine do gola tijela i kapu mu s glave skinu, dok hodža jednako sjedi nepomičan, a onn sve odnesu i opuste kuću. Odmah za tim dođe i hodžinica kući, kad ima šta viđeti, ubezekne se i uprepasti kad vidi da hodža sjedi —- nagi go, bos n gologlav; a okolo i pod njim niđe ništa nema, sve pusto i kuća prazna, na što će žena kao u čudu reći: „šta je hodža, bog t’ ubio! Ko je to s tobom poradio tako?“ — A on jedva dočeka i reče: „Ha! ti progovori, ti si kriva, daj opkladu!“
Zabilježio:
R. J. Čajkanović.
Reference[uredi]
Izvor[uredi]
- Bosanska vila, 1890, godina V broj 13-14. Sarajevo, 15. i 31. jula 1890, str. 217.