Zalud se đavolu čovjek moli

Nekakvome lakomu i griješnu čovjeku, koji je danju užizao đavolu svijeću, dođe đavo u snu i zapita ga; šta će da mu da za to što ga on moli; a on mu odgovori, da mu kaže đe je zakopano blago. Onda ga đavo šjutra dan povede u jedno dugo i široko polje pa mu kaže mjesto prstom: evo ovđen je zakopan punan kazan blaga; ali mu oni čovjek reče: kako ću ja naći kad se vratim od kuće s motikom ovo mjesto bez ikakove biljege? — Lako, lako odgovori mu đavo, ostavi ovđe tvoju kapu. On tako učini, i šjutra se dan vrati noseći motiku pro ramena, a pred sobom dvoje konja; no kad pristupi k kapi vidi je punanu nečisti, a s dvora na kapi napisano ugljenom: ovo se dava onome ko se đavolu moli, a tri puta ovoliko ko se u njega uzda. Kad to viđe oni čovjek, pođe kući i bez blaga i bez kape, te se od grijehova pokaje.

Izvor

Vrčević, V. 1868. Srpske narodne pripovijetke ponajviše kratke i šaljive. Biograd: Srpsko učeno društvo. str. 6.