Zakon o administrativnoj službi u upravi Republike Srpske (2002)

Izvor: Викизворник
Ovaj propis je prestao da važi!



ZAKON O ADMINISTRATIVNOJ SLUŽBI

U UPRAVI REPUBLIKE SRPSKE

Glava I
OPŠTE ODREDBE
[uredi]

Član 1.

Ovim zakonom utvrđuju se vršioci poslova državne uprave, položaj, organizacija i poslovi organa državne uprave, postavljenje, imenovanje i pravni status državnih službenika, finansiranje organa državne uprave i odnosi organa državne uprave prema drugim državnim organima i ostalim subjektima.

Član 2.

Poslove državne uprave obavljaju ministarstva, drugi republički organi uprave i republičke upravne organizacije.

Za obavljanje određenih poslova državne uprave iz delokruga ministarstava koji zbog svoje prirode, celovitosti i načina obavljanja, zahtevaju samostalnost i posebno organizovanje, mogu se obrazovati organi uprave u sastavu ministarstava kada je to zakonom određeno (uprave, inspektorati, revizori i dr.).

Republičke upravne organizacije se obrazuju radi obavljanja stručnih poslova i poslova državne uprave kada je to zakonom određeno (zavodi, direkcije, sekretarijati, agencije, komesarijati, fondovi, centri i dr.).

Ministarstva, drugi republički organi uprave i republičke upravne organizacije (u daljem tekstu: organi državne uprave) obrazuju se zakonom.

Zaposleni u organima državne uprave na radnim mestima iz člana 32. ovog zakona su državni službenici.

Član 3.

Organima lokalne uprave mogu se zakonom preneti određeni poslovi državne uprave.

Za obavljanje zakonom utvrđenih poslova iz delokruga organa državne uprave mogu se, van sedišta, obrazovati područne jedinice tih organa kao izraz dekoncentracije njihovih poslova.

Područne jedinice, oblici njihovog povezivanja i nadležnost utvrđuju se aktom organa državne uprave.

Sedište područnih jedinica određuje Vlada.

Poslove državne uprave mogu obavljati i preduzeća, ustanove i drugi nedržavni subjekti, kad su im zakonom povereni kao upravna ovlašćenja.

Član 4.

Državni službenik je lice koje je zaposleno u državnom organu.

Ministri i zamenici ministara nisu državni službenici u smislu ovoga zakona i njihov pravni status se uređuje drugim propisima.

Član 5.

Ovim zakonom ustanovljava se Agencija za državnu upravu koju osniva Vlada (u daljem tekstu: Agencija).

Agenciju čine direktor, tri istaknuta stručnjaka iz oblasti državne uprave i sekretar.

Agencija obezbeđuje sprovođenje procesa zapošljavanja državnih službenika, pruža pomoć organima državne uprave u realizaciji njihove kadrovske politike i vrši druge poslove u skladu sa ovim zakonom.

Agencija se posebno stara o promociji i obezbeđivanju nacionalne ravnopravnosti kod izbora državnih službenika.

Nacionalna pripadnost državnog službenika određuje se na osnovu dobrovoljnog izjašnjavanja u skladu sa ovim zakonom.

Nadležnost i način rada Agencije utvrđuje se pravilnikom, koji donosi direktor Agencije uz prethodnu saglasnost Vlade. Ovaj pravilnik se objavljuje u „Službenom glasniku Republike Srpske“.

Direktora Agencije, istaknute stručnjake iz oblasti državne uprave i sekretara imenuje Vlada na osnovu javnog konkursa. Direktor ima status pomoćnika ministra. Mandat direktora traje četiri godine, sa mogućnošću obnove mandata.

Član 6.

Nadležnost Agencije je:

a) ustanovljavanje jedinstvenih pravila i procedura za izbor, postavljenje i imenovanje državnih službenika;
b) pripremanje kodeksa državnih službenika;
v) planiranje i sprovođenje procesa zapošljavanja državnih službenika na zahtev organa državne uprave;
g) predlaganje načina i programa polaganja stručnih ispita za prijem kandidata u državnu upravu;
d) oglašavanje na zahtev organa državne uprave upražnjenih radnih mesta, utvrđivanje karaktera i sadržaja javne konkurencije i sprovođenje postupka javne konkurencije kandidata za prijem u državnu upravu, u skladu sa zakonom;
đ) praćenje i podsticanje upravnih inspektora na vršenje upravnog nadzora nad organom državne uprave;
e) pripremanje i vođenje centralnog registra kadrova;
ž) pripremanje i sprovođenje programa obuke i stručnog usavršavanja državnih službenika;
z) utvrđivanje i promovisanje najviših standarda, pravila i procedure u rukovođenju organima državne uprave;
i) odgovaranje na zahteve zakonodavne i izvršne vlasti;
j) podnošenje Vladi godišnjeg izveštaja o radu i plana rada za narednu godinu;
k) obavljanje i drugih poslova u skladu sa zakonom.

Član 7.

Prilikom sprovođenja postupka za prijem državnog službenika, Agencija imenuje posebne i nepristrasne izborne komisije.

Izbornu komisiju sačinjava najmanje pet članova, od kojih su najmanje tri člana državni službenici iz organa državne uprave na koje se javna konkurencija odnosi i koji imaju akademsko i profesionalno iskustvo u oblastima obuhvaćenim procesom javne konkurencije, dok se ostali članovi imenuju sa liste eksperata koju utvrđuje Agencija.

Izborne komisije biraju predsedavajućeg između svojih članova i donose poslovnik o radu većinom glasova svojih članova.

Postupak za prijem državnog službenika podrazumeva ulazni intervju sa kandidatom i kontrolu ispunjavanja uslova konkursa.

Vlada na predlog Agencije utvrđuje način i program polaganja stručnih ispita.

Postupak za prijem državnih službenika se obavlja najmanje 30 dana nakon krajnjeg roka za prijave kandidata.

Član 8.

U slučaju postojanja sukoba interesa koji se odnosi na člana izborne komisije, taj član samoinicijativno daje ostavku na članstvo u komisiji.

Prijavljeni kandidat može od Agencije zatražiti imena članova izborne komisije.

Ukoliko član izborne komisije ne podnese ostavku ili prijavljeni kandidat ne dobije od Agencije imena članova izborne komisije, prijavljeni kandidat može od Odbora državne uprave za žalbe (u daljem tekstu: Odbor) tražiti diskvalifikaciju člana izborne komisije.

U slučaju da prijavljeni kandidat ne bude zadovoljan odlukom Odbora, može pokrenuti postupak pred nadležnim sudom.

Postupak javne konkurencije može se proglasiti nevažećim na zahtev Odbora ili nadležnog suda. U tom slučaju, Agencija ponovo sprovodi postupak javne konkurencije, u skladu sa zakonom.

Član 9.

Vlada osniva Odbor državne uprave za žalbe, koji se sastoji od tri člana.

Odbor, u skladu sa zakonom, a na zahtev državnog službenika, organa državne uprave u kojem je službenik zaposlen i Agencije razmatra po žalbi odluke organa državne uprave i Agencije koje se odnose na status državnih službenika.

Odluke Odbora dostavljaju se podnosiocu žalbe u roku od osam dana od dana donošenja.

Odluke Odbora su konačne i mogu se preispitivati od strane nadležnog suda.

Odbor donosi poslovnik kojim uređuje pravila i postupak odlučivanja po žalbi.

Članovi Odbora su nezavisni i nepristrasni u svom radu.

Odbor ima predsednika koji se bira na konstitutivnoj sednici Odbora na predlog ministra uprave i lokalne samouprave.

Članove Odbora, na osnovu javne konkurencije, imenuje Vlada iz reda istaknutih stručnih radnika, na rok od četiri godine sa mogućnošću ponovnog izbora.

Članovi Odbora imaju status sekretara ministarstva.

Član 10.

Državni službenici su dužni da se u obavljanju svojih poslova ponašaju u skladu sa Kodeksom državnih službenika (u daljem tekstu: Kodeks). Kodeks donosi Vlada, na predlog Agencije.

Član 11.

Državni službenici su dužni u obavljanju svojih poslova i zadataka primenjivati i pridržavati se Ustava, zakona i Kodeksa, a posebno principa profesionalne nepristrasnosti, odgovornosti, čestitosti, transparentnosti, javnosti, efikasnosti i ekonomičnosti.

Član 12.

Vlada utvrđuje opšte smernice za rad organa državne uprave i donosi podzakonske akte.

Vlada može ovlastiti Agenciju da donese podzakonske akte koji se odnose na državnu upravu.

Član 13.

Državni službenici ne mogu biti osnivači, niti se nalaziti u organima političkih stranaka.

Državni službenici zbog promene političke strukture vlasti u Republici ne mogu izgubiti status državnog službenika i radno mesto na koje su raspoređeni.

Član 14.

Rad organa državne uprave je javan.

Javnost u radu organa državne uprave može se izuzetno ograničiti ili isključiti u slučajevima utvrđenim zakonom.

Član 15.

Sredstva za finansiranje poslova organa državne uprave obezbeđuju se u budžetu Republike.

Glava II
POSLOVI ORGANA DRŽAVNE UPRAVE
[uredi]

1. Vrste poslova[uredi]

Član 16.

Poslovi organa državne uprave utvrđuju se zakonom.

Organi državne uprave neposredno primenjuju, odnosno izvršavaju zakone, druge propise i opšte akte Narodne skupštine Republike Srpske (u daljem tekstu: Narodna skupština), Vlade Republike Srpske (u daljem tekstu: Vlada) i predsednika Republike Srpske (u daljem tekstu: predsednik Republike), rešavaju u upravnim stvarima, vrše upravni nadzor i obavljaju stručne i druge poslove.

Zakone, druge propise i opšte akte organi državne uprave neposredno primenjuju donošenjem podzakonskih opštih akata (pravilnika, naredbi i uputstava), vršenjem upravnog nadzora i donošenjem upravnih i drugih pojedinačnih akata, a izvršavaju vršenjem upravnih i drugih radnji i preduzimanjem upravnih i drugih mera.

U okviru stručnih poslova, organi državne uprave pripremaju zakone, druge propise i opšte akte za Narodnu skupštinu i Vladu, izrađuju analitičke i druge materijale, obavljaju poslove koji se odnose na razvoj, programiranje, organizaciju i unapređivanje rada u oblastima za koje su obrazovani i druge poslove.

Član 17.

Ministarstva ne mogu preuzimati poslove iz nadležnosti organa grada i opštine, ukoliko za to nisu ovlašćeni zakonom.

2. Odnos organa državne uprave prema nedržavnim subjektima kojima su poverena upravna ovlašćenja[uredi]

Član 18.

Organi državne uprave imaju pravo i dužnost prema nedržavnim subjektima iz člana 3. ovog zakona da:

1. traže izveštaje, podatke i obaveštenja o vršenju poverenih poslova;
2. daju obavezne instrukcije;
3. upozore na neizvršavanje poverenih poslova i utvrde rok za izvršavanje koji ne može biti duži od 30 dana;
4. neposredno preuzmu izvršavanje pojedinog upravnog posla ako ga nadležni organ, i pored upozorenja, ne izvrši;
5. preuzmu na određeno vreme izvršavanje poverenih poslova od organa koji ih ne vrši, a rešenjem funkcionera koji rukovodi organom državne uprave odrede vreme i način izvršenja;
6. privremeno upute na rad radnika ministarstva u organ kome su povereni poslovi;
7. propišu uslove koje moraju ispunjavati zaposleni u organu koji vrši poverene poslove u pogledu vrste i stepena školske spreme, radnog iskustva, posebnih znanja (stručna sprema radnika) i broja zaposlenih, a koji se unose u akt o sistematizaciji tog organa;
8. propisuju način vođenja evidencija u vezi sa poverenim poslovima;
9. ukinu ili ponište akte organa, odnosno organizacije donete u vršenju poverenih poslova, osim akata donetih u upravnom postupku;
10. nalože donošenje propisa za koje je organ, odnosno organizacija ovlašćena, s tim što će ministarstvo doneti takav propis ako ga organ, odnosno organizacija ne donese.

U slučajevima iz stava 1. tač. 4. i 5. ovog člana, organu koji nije izvršio pojedini upravni posao, odnosno ne vrši poverene poslove, uskratiće se odgovarajuća sredstva za finansiranje tih poslova.

Ako organ koji vrši poverene poslove državne uprave ne postupi u skladu sa stavom 1. tač. 7. i 10. ovog člana, organ državne uprave može pokrenuti pitanje odgovornosti funkcionera koji rukovodi tim organom, odnosno organizacijom.

3. Poslovi inspekcijskog nadzora[uredi]

Član 19.

Inspekcijski nadzor vrše ministarstva preko inspektora, odnosno drugih ovlašćenih lica u skladu sa zakonom.

Pojedini poslovi inspekcijskog nadzora zakonom se mogu poveriti organima opština i grada.

Član 20.

Nadzor nad radom organa državne uprave vrše republički upravni inspektori u skladu sa zakonom.

Republički upravni inspektori vrše nadzor nad primenom zakona, drugih propisa i opštih akata o državnoj upravi, upravnom postupku, radnim odnosima državnih službenika i kancelarijskom poslovanju.

Nadzor iz stava 1. ovog člana republički upravni inspektori vrše i u organima kojima su preneti poslovi državne uprave, preduzećima, ustanovama i drugim nedržavnim subjektima kojima su poverena upravna ovlašćenja, službama predsednika Republike, Narodne skupštine, Vlade i službama za vršenje zajedničkih poslova pojedinih republičkih organa.

Nadzor iz stava 1. ovog člana vrši se i u službi Ustavnog suda Republike Srpske, sudovima, javnim tužilaštvima, javnim pravobranilaštvima, organima za vođenje prekršajnog postupka i kaznenopopravnim ustanovama.

Član 21.

Republički upravni inspektori su državni službenici ministarstva nadležnog za poslove uprave.

Upravni inspektor može biti lice koje ima završen pravni fakultet, položen stručni ispit i najmanje pet godina radnog iskustva u upravi u tom stepenu obrazovanja.

Član 22.

Republički upravni inspektor može:

1. naložiti preduzimanje odgovarajućih upravnih radnji,
2. zabraniti vršenje upravnih radnji koje organi državne uprave vrše protivno zakonu ili drugom propisu,
3. podneti zahtev za pokretanje prekršajnog postupka,
4. pokrenuti inicijativu kod ovlašćenog organa državne uprave za obustavljanje od izvršenja odluka koje su u suprotnosti sa zakonom i drugim propisima,
5. preduzimati druge mere i radnje za koje je zakonom i drugim propisom ovlašćen.

Član 23.

O utvrđenom činjeničnom stanju inspektor sačinjava zapisnik.

Član 24.

Republički upravni inspektor ima službenu legitimaciju čiji oblik, izgled, sadržaj i način izdavanja propisuje uputstvom ministar nadležan za poslove uprave.

Član 25.

Organi državne uprave su dužni da upravnom inspektoru omoguće nesmetano vršenje inspekcijskog pregleda, te stave na uvid tražena dokumenta i pruže drugu traženu pomoć.

Republički upravni inspektor je dužan da čuva, kao službenu tajnu, podatke do kojih dođe prilikom vršenja inspekcijskog nadzora.

Inspektor je dužan da uzme u postupak predstavke stranaka i o ishodu postupka obavesti stranku.

Član 26.

Ako prilikom vršenja nadzora utvrdi određenu nepravilnost, upravni inspektor donosi rešenje kojim će naložiti njeno otklanjanje i odrediti rok u kojem se to mora učiniti.

Ako odgovorno lice ne izvrši u ostavljenom roku naloženu inspekcijsku meru, upravni inspektor će pokrenuti inicijativu za utvrđivanje njegove odgovornosti.

Ako je zakonom ili drugim propisom predviđeno da se za utvrđenu nepravilnost postupa na drugi način, upravni inspektor postupiće na način utvrđen tim zakonom, odnosno drugim propisom.

Član 27.

Protiv rešenja upravnog inspektora može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja rešenja.

Žalba ne odlaže izvršenje rešenja.

Član 28.

Upravna kontrola nad radom organa državne uprave obezbeđuje se odlučivanjem u drugostepenom upravnom postupku.

Sudska kontrola zakonitosti upravnih akata organa državne uprave obezbeđuje se u upravnom sporu, ukoliko za određenu upravnu stvar nije zakonom predviđena druga sudska zaštita.

Glava III
ORGANIZACIJA I RADNA MESTA ORGANA DRŽAVNE UPRAVE
[uredi]

Član 29.

Organi državne uprave obrazuju se zakonom kojim se utvrđuje i njihova nadležnost.

1. Unutrašnja organizacija[uredi]

Član 30.

Osnovna načela za unutrašnju organizaciju i sistematizaciju radnih mesta u organima državne uprave utvrđuje Vlada.

Osnovna načela obuhvataju:

1. broj državnih službenika prema utvrđenim standardima,
2. stručni profil državnih službenika,
3. organizacionu strukturu organa državne uprave.

Član 31.

Unutrašnja organizacija i sistematizacija radnih mesta u organu državne uprave uređuje se aktom, koji donosi starešina koji rukovodi organom državne uprave.

Na akte iz stava 1. ovog člana saglasnost daje Vlada.

2. Radna mesta u državnoj upravi[uredi]

Član 32.

Radna mesta u državnoj upravi su:

1. pomoćnik ministra,
2. sekretar ministarstva,
3. inspektori,
4. rukovodilac upravne organizacije,
5. zamenik i pomoćnik rukovodioca upravne organizacije,
6. stručni savetnik,
7. rukovodilac unutrašnje organizacione jedinice (odeljenja, odseka, biroa, grupe, pisarnice, računovodstva i dr.),
8. viši stručni saradnik,
9. stručni saradnik.

Kategorije državnih službenika u okviru radnih mesta iz stava 1. ovog člana utvrđuje Vlada.

Osnovne organizacione jedinice u organu državne uprave su resor i sektor, a unutrašnje organizacione jedinice su odeljenje, odsek, biro, grupa, pisarnica, računovodstvo i dr.

Član 33.

Organi državne uprave mogu osnovati službu za zajedničke poslove radi obavljanja: finansijskomaterijalnih, administrativnotehničkih, birotehničkih i informacionodokumentacionih poslova, mehanografske obrade podataka, tekućeg i investicionog održavanja i obezbeđenja određenih poslovnih zgrada i obezbeđivanja drugih uslova rada.

Službu za zajedničke poslove osniva Vlada aktom kojim utvrđuje organizaciju, način rada, rukovođenje službom i druga pitanja od interesa za njen rad.

Član 34.

Pomoćnik ministra rukovodi osnovnom organizacionom jedinicom (resorom ili sektorom) i odgovara za korišćenje finansijskih, materijalnih i ljudskih resursa osnovne organizacione jedinice.

Pomoćnik ministra za svoj rad odgovara ministru.

Član 35.

Sekretar ministarstva obavlja poslove koji se odnose na: unutrašnju organizaciju i rad ministarstva, koordiniranje rada resora ili sektora, ostvarivanje saradnje ministarstva sa drugim organima, preduzećima, ustanovama i drugim subjektima, izvršavanje programa rada ministarstva i odgovara za korišćenje finansijskih i materijalnih sredstava i ljudskih resursa ministarstva.

Sekretar ministarstva za svoj rad odgovara ministru.

Član 36.

Rukovodilac upravne organizacije rukovodi njenim radom i odgovoran je za korišćenje finansijskih i materijalnih sredstava i ljudskih resursa upravne organizacije.

Rukovodilac upravne organizacije u sastavu ministarstva dužan je da se pridržava naloga i uputstava ministra i za svoj rad odgovoran je ministru.

Član 37.

Zamenik, odnosno pomoćnik rukovodioca upravne organizacije rukovodi osnovnom organizacionom jedinicom organizacije (sektorom) i odgovoran je za korišćenje finansijskih i materijalnih sredstava i ljudskih resursa te jedinice.

Zamenik, odnosno pomoćnik rukovodioca upravne organizacije za svoj rad odgovara rukovodiocu upravne organizacije.

Član 38.

Stručni savetnik obavlja poslove za koje je potrebno posebno stručno znanje.

Stručni savetnik o svom radu podnosi izveštaj pomoćniku ministra ili rukovodiocu organizacione jedinice.

Član 39.

Rukovodilac unutrašnje organizacione jedinice rukovodi unutrašnjom organizacionom jedinicom i odgovara za korišćenje finansijskih i materijalnih sredstava i ljudskih resursa te jedinice.

Rukovodilac unutrašnje organizacione jedinice za svoj rad odgovara pomoćniku ministra, odnosno sekretaru ministarstva, ukoliko u organu nema pomoćnika ministra.

Član 40.

Viši stručni saradnik obavlja najsloženije stručne poslove iz određene oblasti rada utvrđene aktom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mesta.

Viši stručni saradnik podnosi izveštaj rukovodiocu organizacione jedinice.

Član 41.

Stručni saradnik obavlja tehničke, administrativne i druge poslove utvrđene aktom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mesta.

Član 42.

Agencija utvrđuje principe, pravila i procedure zapošljavanja, odnosno postavljenja i imenovanja državnih službenika.

Principi, pravila i procedure iz stava 1. ovog člana sadrže i obezbeđuju pravednost i javnost konkurencije i selekcije kandidata koji poseduju najbolje profesionalne, stručne i etičke kvalitete i sposobnosti.

Sa kandidatom prijavljenim na konkurs komisija obavlja intervju.

Principi, pravila i procedure počeće se primenjivati šest meseci nakon donošenja ovog zakona.

Glava IV
POSTAVLjENjE I IMENOVANjE U DRŽAVNU UPRAVU
[uredi]

1. Upražnjena radna mesta i zapošljavanje[uredi]

Član 43.

Upražnjeno radno mesto u organu državne uprave popunjava se putem:

1. internog oglašavanja,
2. javnog konkursa,
3. akta o imenovanju,
4. napredovanja u službi.

Agencija objavljuje rezultate javne konkurencije i pismeno obaveštava sve kandidate o rezultatima koje su postigli, u skladu sa ovim zakonom.

Član 44.

U sprovođenju postupka za izbor državnog službenika izborna komisija proverava i vrši izbor kandidata na osnovu stručnih sposobnosti, na isti način za sve kandidate koji se prijavljuju za isto upražnjeno radno mesto.

Bodovanje kandidata vrši se na osnovu postignutih rezultata kandidata i poštovanja nacionalne zastupljenosti.

Član 45.

Agencija oglašava upražnjeno radno mesto.

Interni oglas se objavljuje u organu državne uprave u kojem je upražnjeno radno mesto i u sredstvima javnog informisanja, najmanje jedan mesec pre krajnjeg roka za podnošenje prijava.

Interni oglas sadrži:

1. opis upražnjenog radnog mesta i broj izvršilaca,
2. opšte uslove za prijem u radni odnos,
3. spisak potrebnih dokumenata, rok i mesto njihovog podnošenja,
4. posebne akademske i profesionalne uslove za radno mesto koje se popunjava i
5. druge uslove.

Javni konkurs se objavljuje u sredstvima javnog informisanja najmanje tri meseca pre krajnjeg roka za prijavljivanje kandidata.

Javni konkurs sadrži uslove za postavljenje državnih službenika navedene u stavu 3. ovog člana.

Član 46.

Za popunu upražnjenog radnog mesta stručnog saradnika prvo se interno oglašava upražnjeno radno mesto u organu državne uprave u kome je ono upražnjeno.

U slučaju da se radno mesto stručnog saradnika ne popuni na način utvrđen stavom 1. ovog člana, upražnjeno radno mesto se oglašava putem javnog konkursa.

Član 47.

Za popunu radnih mesta stručnog savetnika i višeg stručnog saradnika, Agencija raspisuje javni konkurs.

Član 48.

Imenovanje rukovodećih državnih službenika unutar organa državne uprave (pomoćnika ministra, sekretara ministarstva, rukovodioca upravne organizacije, zamenika i pomoćnika rukovodioca upravne organizacije) vrši Vlada na osnovu javnog konkursa.

Akt o imenovanju donosi Vlada, na predlog Agencije.

Postavljenje se vrši upravnim aktom koji se objavljuje u “Službenom glasniku Republike Srpske”.

Ukoliko Vlada razreši rukovodećeg državnog službenika, državni službenik se vraća na isto ili slično ranije radno mesto, najkasnije u roku od tri meseca od dana donošenja odluke o razrešenju.

2. Ocena rada i napredovanje u državnoj upravi[uredi]

Član 49.

Ocena rada državnog službenika podrazumeva nadzor, vrednovanje rada i uspešnosti vršenja poslova u okviru njegovog radnog mesta za vreme trajanja službe.

Ocenu rada pomoćnika ministra i sekretara ministarstva vrši ministar.

Ocenu rada svih drugih državnih službenika vrši neposredno nadređeni državni službenik, najmanje jedanput godišnje.

Agencija utvrđuje pravila i kriterijume za ocenu rada državnog službenika.

Pri oceni rada polazi se od rezultata koji su postignuti u izvršavanju poslova predviđenih radnim mestom.

Državni službenici imaju nesmetan pristup oceni svog rada i imaju mogućnost da u odgovarajućem vremenskom roku daju pismene primedbe na ocenu svog rada.

Ukoliko je ocena rada negativna, državni službenik u cilju poboljšanja svog stručnog znanja, prolazi kroz dodatni program stručnog osposobljavanja koji u dogovoru s njim odredi neposredni rukovodilac.

Ukoliko su dve uzastopne ocene rada negativne, Agencija pokreće postupak za razrešenje sa dužnosti državnog službenika, koje vrši nadležni organ, odnosno starešina.

Državni službenik može žalbom tražiti od Odbora preispitivanje odluke o razrešenju.

Odluka Odbora je konačna.

Član 50.

Napredovanje u državnoj upravi se vrši na osnovu pozitivne ocene o radu koju daje neposredni starešina.

Predlog za napredovanje u državnoj upravi daje funkcioner koji rukovodi organom državne uprave.

Selekcija između predloženih kandidata vrši se na osnovu pravila koja utvrđuje Agencija.

3. Uslovi za prijem državnog službenika u radni odnos[uredi]

Član 51.

Da bi lice steklo svojstvo državnog službenika mora ispunjavati opšte uslove:

1. da je državljanin Republike Srpske ili BiH i da ima prebivalište u Republici Srpskoj;
2. da je stariji od 18 godina;
3. da ima opštu zdravstvenu sposobnost;
4. da je po svojim radnim i ljudskim kvalitetima dostojan ugleda državnog službenika;
5. da nije osuđivan za krivično delo na bezuslovnu kaznu zatvora od najmanje šest meseci ili za krivično delo koje ga čini nepodobnim za obavljanje poslova u organu državne uprave;
6. da ispunjava druge uslove utvrđene zakonom, drugim propisima ili aktom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mesta u organu državne uprave.

Pored opštih uslova, potrebno je da lice ispunjava i sledeće posebne uslove:

1. odgovarajuća školska sprema,
2. položen stručni ispit i
3. odgovarajuće radno iskustvo.

4. Probni rad[uredi]

Član 52.

Organ državne uprave može odrediti da kandidat, pre postavljenja u državnu službu na neodređeno vreme, provede određeno vreme na probnom radu, po planu koji donosi Agencija.

Probni rad može trajati od 30 do 60 dana i određuje se zavisno od vrste i složenosti poslova na radnom mestu.

Prilikom prijema na probni rad kandidat se upoznaje sa sadržajem poslova i zadataka radnog mesta u organu državne uprave, kao i načinom praćenja i ocenjivanja rezultata njegovog rada.

Ukoliko je ocena rada kandidata:

a) zadovoljavajuća, Agencija potvrđuje postavljenje državnog službenika,
b) nezadovoljavajuća, Agencija razrešava dužnosti državnog službenika, koji time gubi svoj status bez primanja naknade.

Razrešeni državni službenik ima pravo da traži od Agencije preispitivanje odluke o svom razrešenju.

5. Pripravnički staž i pripravnici[uredi]

Član 53.

Kandidat koji se prima u državnu službu u svojstvu pripravnika dužan je da istekom određenog vremena položi stručni ili drugi odgovarajući ispit.

Organ državne uprave je dužan da pripravnika upozna sa sadržinom programa i načinom praćenja njegovog osposobljavanja.

Pripravnički staž za lica sa završenom srednjom stručnom spremom traje šest meseci, za lica sa završenom višom stručnom spremom devet meseci, a visokom stručnom spremom godinu dana.

Program stručnog osposobljavanja i načina polaganja ispita pripravnika sprovodi Agencija.

Glava V
TRAJANjE I USLOVI RADA U DRŽAVNOJ UPRAVI
[uredi]

1. Premeštaj[uredi]

Član 54.

Zaposleni u organu državne uprave može biti upućen u drugi državni organ u istom mestu rada, bez njegove saglasnosti, zbog povećanog obima poslova, ako se o tome sporazumeju funkcioneri koji rukovode tim organima.

Zaposleni iz stava 1. ovog člana može biti upućen za vreme dok traju razlozi za upućivanje, a najduže tri meseca u toku jedne godine.

Zaposleni iz stava 1. ovog člana ostvaruje prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa u organu iz koga je upućen.

Član 55.

Zaposleni u organu državne uprave može, bez njegove saglasnosti, biti privremeno raspoređen na radno mesto van sedišta državnog organa u kome radi, a najduže šest meseci u toku dve godine.

Po isteku roka iz stava 1. ovog člana zaposleni nastavlja da radi na radnom mestu na kojem je radio pre raspoređivanja van sedišta organa državne uprave.

2. Višak državnih službenika[uredi]

Član 56.

Ako je u organu državne uprave došlo do smanjenja broja postavljenih, odnosno imenovanih lica usled promene u organizaciji i metodologiji rada, odnosno smanjenja obima ili ukidanja poslova, postavljena, odnosno imenovana lica i ostali zaposleni raspoređuju se na radna mesta u istom ili drugom organu državne uprave koja odgovaraju njihovoj stručnoj spremi.

Odluku o raspoređivanju državnih službenika iz stava 1. ovog člana donosi organ koji ih je postavio, odnosno imenovao, ili starešina organa državne uprave u koji je državni službenik raspoređen.

Ukoliko državni službenik ne prihvati radno mesto na koje je raspoređen, u skladu sa st. 1. i 2. ovog člana, prestaje mu radni odnos.

Ukoliko se državni službenik ne može rasporediti, u skladu sa st. 1. i 2. ovog člana, organ odnosno starešina, iz stava 2. ovog člana, donosi rešenje kojim se utvrđuje da mu je prestao radni odnos.

Član 57.

U slučaju spajanja dva ili više organa državne uprave u jedan organ, svi državni službenici iz ovih organa imaju status neraspoređenih državnih službenika.

U skladu sa potrebama organa državne uprave, na predlog Agencije, nadležni organ, odnosno starešina organa državne uprave donosi rešenje o raspoređivanju neraspoređenog državnog službenika.

3. Dnevni odmor[uredi]

Član 58.

Državni službenik koji radi s punim radnim vremenom ima pravo na odmor u toku radnog vremena u trajanju od 30 minuta. Raspored korišćenja ovog odmora vrši starešina organa državne uprave.

4. Sedmični odmor[uredi]

Član 59.

Državni službenik ima pravo na sedmični odmor u trajanju od najmanje 24 časa neprekidno.

5. Godišnji odmor[uredi]

Član 60.

Državni službenik koji ima najmanje šest meseci neprekidnog radnog staža ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 18 radnih dana.

Godišnji odmor iz stava 1. ovog člana uvećava se za jedan dan za svake tri navršene godine radnog staža, s tim da ukupan godišnji odmor ne može iznositi više od 30 radnih dana.

Član 61.

Državni službenik koji nije navršio šest meseci neprekidnog radnog staža ima pravo na godišnji odmor u trajanju od jednog radnog dana za svaki mesec rada.

Član 62.

Godišnji odmor, po pravilu, koristi se neprekidno.

Godišnji odmor može se izuzetno koristiti u delovima, u skladu sa mogućnostima i potrebama organa državne uprave, s tim što jedan deo godišnjeg odmora mora iznositi neprekidno najmanje 12 dana.

Kod raspoređivanja godišnjeg odmora može se uzeti u obzir i želja državnog službenika.

Član 63.

Kod ostvarivanja prava na godišnji odmor i drugih prava čije ostvarivanje zavisi od neprekidnog rada, sva odsustvovanja s rada za koja je državni službenik ostvario naknadu plate, neće se smatrati prekidom u radu.

6. Plaćeno odsustvo[uredi]

Član 64.

Državni službenik ima pravo na plaćeno odsustvo u toku jedne kalendarske godine u sledećim slučajevima:

1. sklapanja braka — pet radnih dana,
2. smrti člana uže porodice — pet radnih dana,
3. smrti člana šire porodice — dva radna dana,
4. teže bolesti člana porodice iz stava 1. tačka 2. ovog člana — jedan radni dan,
5. preselenje u drugi stan — dva radna dana,
6. rođenja deteta — pet radnih dana,
7. obeležavanja dana svog verskog praznika — dva radna dana,
8. polaganja stručnog ispita — jedan radni dan. Plaćeno odsustvo iz stava 1. ovog člana ne može biti duže od šest radnih dana u toku kalendarske godine.

Starešina organa državne uprave može na zahtev državnog službenika, u opravdanim slučajevima, odobriti plaćeno odsustvo i duže od šest dana u toku kalendarske godine.

7. Neplaćeno odsustvo[uredi]

Član 65.

Državni službenik ima pravo na neplaćeno odsustvo radi:

1. obavljanja neodložnih ličnih i porodičnih poslova, koje je dužan obrazložiti u svom zahtevu;
2. pripremanja i polaganja ispita na fakultetu, drugoj obrazovnoj, naučnoobrazovnoj ili naučnoistraživačkoj ustanovi u toku do diplomskog ili postdiplomskog studija;
3. posete članu uže porodice koji živi u inostranstvu;
4. stručnog ili naučnog usavršavanja u inostranstvu;
5. nege teško obolelog člana uže porodice.

Neplaćeno odsustvo može iznositi do tri meseca, osim u slučajevima stručnog i naučnog usavršavanja u inostranstvu, koje može trajati do jedne godine.

Troškove penzijskog i invalidskog osiguranja snosi korisnik neplaćenog odsustva.

Za vreme neplaćenog odsustva prava i obaveze državnog službenika po osnovu rada miruju.

8. Radno vreme[uredi]

Član 66.

Puno radno vreme državnog službenika iznosi 40 časova sedmično, raspoređenih na pet radnih dana, izuzev subote i nedelje.

Skraćeno radno vreme državnog službenika određuje se u skladu sa zakonom.

Prekovremeni rad državnih službenika može uvesti organ ili starešina organa u slučajevima neplaniranog povećanja obima posla, u prilikama prouzrokovanim višom silom i u drugim slučajevima utvrđenim zakonom.

Prekovremeni rad može trajati najviše 10 časova sedmično, odnosno 150 časova u toku jedne kalendarske godine.

9. Odgovornost državnih službenika[uredi]

Član 67.

Zbog neizvršavanja zadataka i poslova utvrđenih ovim zakonom i drugim propisima, državni službenik odgovara materijalno i disciplinski.

Krivična, odnosno prekršajna odgovornost ne isključuje disciplinsko kažnjavanje za isto delo koje je bilo predmet krivičnog, odnosno prekršajnog postupka, bez obzira na to da li je državni službenik oslobođen krivične, odnosno prekršajne odgovornosti.

a) Materijalna odgovornost[uredi]

Član 68.

Državni službenik odgovoran je za štetu koju je na radu ili u vezi s radom, namerno ili iz krajnje nepažnje, prouzrokovao državnom organu, pravnom ili fizičkom licu.

Postojanje štete, njenu visinu, okolnosti pod kojima je nastala, učinioca štete i način njene naknade utvrđuje posebna komisija koju obrazuje starešina organa državne uprave.

Član 69.

Ukoliko bi isplatom naknade za štetu pričinjenu organu državne uprave bila ugrožena egzistencija državnog službenika i njegove porodice, državni službenik se može delimično osloboditi plaćanja te naknade pod uslovima utvrđenim posebnim propisom.

b) Disciplinska odgovornost[uredi]

Član 70.

Državni službenik disciplinski je odgovoran za povrede radnih dužnosti.

Član 71.

Povrede radnih dužnosti su:

1) neizvršavanje, nesavesno, odnosno neblagovremeno izvršavanje radnih dužnosti;
2) izražavanje ili zastupanje političkih opredeljenja u izvršavanju zadataka i poslova u organu državne uprave;
3) nedostojno, uvredljivo ili na drugi način neprimereno ponašanje prema građanima, pravnim i fizičkim licima i drugim strankama u postupku pred organom državne uprave;
4) odbijanje davanja podataka ili davanje netačnih podataka organima državne uprave, pravnim i fizičkim licima, ako je davanje podataka propisano zakonom ili propisom donesenim na osnovu zakona;
5) zloupotreba službenog položaja ili prekoračenje ovlašćenja;
6) nezakonito raspolaganje materijalnim sredstvima;
7) radnje koje ometaju građane, pravna lica i druge stranke u ostvarivanju njihovih prava i interesa u postupku kod organa državne uprave;
8) odbijanje poslova radnog mesta na koje je zaposleni raspoređen ili odbijanje naloga funkcionera koji rukovodi organom državne uprave;
9) neopravdano izostajanje sa posla pet radnih dana u toku šest meseci ili neopravdano izostajanje s posla tri dana uzastopno;
10) dolazak na rad u pijanom stanju ili uživanje alkohola ili drugih opojnih sredstava koji smanjuju radnu sposobnost u toku radnog vremena.

Član 72.

Za povrede radnih dužnosti iz člana 71. mogu se izreći sledeće disciplinske mere:

1) pismeni ukor,
2) udaljenje sa posla u trajanju od dva dana do šest meseci,
3) obustavljanje isplate plate u iznosu od 50% i
4) prestanak radnog odnosa.

Član 73.

Svi državni službenici mogu dati inicijativu za pokretanje disciplinskog postupka, koja mora biti obrazložena.

Disciplinski postupak protiv državnog službenika pokreće starešina organa ili lice koje on ovlasti.

Disciplinski postupak protiv državnog službenika vodi disciplinska komisija.

Disciplinsku komisiju imenuje starešina organa državne uprave iz reda državnih službenika. Komisija broji od tri do pet članova, s tim što starešina organa državne uprave ne može biti član komisije.

Član 74.

Disciplinske mere iz člana 72. izriče starešina organa državne uprave uzimajući u obzir mesto, vreme, način i posledice koje proizilaze iz učinjene povrede.

Na osnovu odluke starešine organa, po prestanku radnog odnosa iz člana 72. tačka 4, Agencija razrešava državnog službenika.

Član 75.

Starešina donosi odluku o suspenziji sa posla državnog službenika u sledećim slučajevima:

a) ako je protiv njega pokrenut krivični postupak za delo učinjeno u vršenju njegovih zadataka i poslova;
b) ako se državni službenik nalazi u pritvoru;
v) ako je protiv državnog službenika pokrenut krivični postupak za teže krivično delo.

U slučaju izrečenog preventivnog udaljenja sa posla, državni službenik ima pravo na 50% svoje plate, dok isključenje traje.

Član 76.

Bliže odredbe o pokretanju, vođenju, zastarelosti postupka za utvrđivanje povrede radnih dužnosti i druga pitanja od značaja za zaštitu radne discipline, uređuju se aktom Agencije.

10. Prestanak radnog odnosa[uredi]

Član 77.

Državnom službeniku prestaje radni odnos u sledećim slučajevima:

a) dobrovoljnog istupanja iz državne uprave;
b) ispunjavanja zakonski propisanih uslova koji se odnose na godine staža osiguranja i starosnu dob za penzionisanje;
v) trajne nesposobnosti za obavljanje svoje radne dužnosti zbog teže narušenog zdravstvenog stanja, pod uslovom da državni službenik nije u stanju da bude premešten na drugo odgovarajuće radno mesto u državnoj upravi;
g) nezadovoljavajućeg probnog rada;
d) dve uzastopne negativne ocene rada;
đ) pravosnažne presude za teže krivično delo i izdržavanja kazne zatvora duže od šest meseci;
e) otpuštanja iz državne uprave kao posledice disciplinskog postupka;
ž) izrečene disciplinske mere prestanka radnog odnosa u organu državne uprave.

Državnog službenika razrešava Agencija ili Vlada u slučaju rukovodećih državnih službenika, po prethodno pribavljenom mišljenju Agencije. Ukoliko je državni službenik nezadovoljan ovom odlukom može od Odbora tražiti njeno preispitivanje.

11. Plate državnih službenika[uredi]

Član 78.

Državni službenik ima pravo na platu koja odgovara njegovom radnom mestu, složenosti poslova koje obavlja i vremenu provedenom na radu.

Član 79.

Državni službenici se razvrstavaju u pet platnih grupa:

- prva platna grupa — pomoćnici ministra, sekretar ministarstva, inspektori i rukovodilac upravne organizacije;
- druga platna grupa — stručni savetnik, zamenik i pomoćnik rukovodioca upravne organizacije;
- treća platna grupa — rukovodilac unutrašnje organizacione jedinice;
- četvrta platna grupa — viši stručni saradnik;
- peta platna grupa — stručni saradnik.

Član 80.

Osnovna plata za puno radno vreme utvrđuje se tako što se najniža cena rada kao izraz vrednosti za najjednostavniji rad pomnoži sa odgovarajućim koeficijentima koji se utvrđuju ovim zakonom, te ukupan iznos poveća 0,5% za svaku započetu godinu radnog staža, a najviše do 20%.

Najnižu cenu rada utvrđuje Vlada.

U utvrđivanju najniže cene rada iz stava 2. ovog člana učestvuje i sindikat.

Član 81.

Za pojedine platne grupe određuju se sledeći koeficijenti:

I platna grupa — (20,0),
II platna grupa — (19,0),
III platna grupa — (18,0),
IV platna grupa — (17,0),
V platna grupa — (15,0).

Koeficijent iz stava 1. ovog člana uvećava se po osnovu vršenja najsloženijih poslova po platnim grupama:

I — 30%,
II — 25%,
III — 20%,
IV — 15%,
V — 10%.

Za državne službenike koji vrše inspekcijski nadzor, koeficijent se uvećava za 30%.

Član 82.

Zaposleni u organima državne uprave imaju pravo na naknadu plate za vreme korišćenja godišnjeg odmora u visini plate.

Član 83.

Državni službenik ima pravo na naknadu za:

1. troškove prevoza na posao i sa posla,
2. topli obrok za vreme rada,
3. regres za godišnji odmor,
4. u slučaju smrti državnog službenika ili člana njegove uže porodice,
5. troškove selidbe iz mesta prebivališta u mesto gde ima službeni stan i nazad,
6. troškove za obrazovanje,
7. prigodne nagrade,
8. za otpremninu pri odlasku u penziju.

Vlada utvrđuje vrste i visinu naknada, navedenih u stavu 1. ovog člana.

Član 84.

U slučaju razrešenja sa dužnosti državnog službenika, usled prekobrojnosti iz čl. 56. i 57. ovog zakona, razrešeni državni službenik ima pravo na otpremninu, u visini iznosa njegove šestomesečne plate.

Ukoliko je državnom službeniku ostala najmanje jedna godina rada do sticanja uslova za penzionisanje, visina otpremnine povećava se na dvanaest mesečnih plata.

Glava VI
PRAVA I DUŽNOSTI DRŽAVNIH SLUŽBENIKA
[uredi]

1. Prava i dužnosti državnih službenika[uredi]

Član 85.

Državni službenik ima pravo:

1. na stalno zaposlenje do ispunjenja uslova za penziju, osim ako ovim zakonom nije drukčije određeno;
2. na odsustvo utvrđeno zakonom i nastavak rada na istom ili sličnom radnom mestu po isteku odsustva;
3. na naknadu u skladu sa službenim dužnostima i rezultatima rada, na način utvrđen ovim zakonom;
4. na pomoć u stručnom obrazovanju i profesionalnom usavršavanju;
5. na zaštitu svog fizičkog i moralnog integriteta od strane države, tokom obavljanja svojih službenih dužnosti;
6. na korektan odnos nadređenih prema njemu, uz poštovanje njegovog moralnog integriteta i ljudskog dostojanstva;
7. na osnivanje ili učlanjenje u sindikat ili profesionalno udruženje, u skladu sa zakonima;
8. na štrajk u skladu sa zakonom.

Državni službenik ima pravo i na pošten i pravedan tretman u kadrovskoj politici, bez obzira na njegova politička opredeljenja, nacionalnu pripadnost, prebivalište, starosnu dob, invalidnost, pol i versku pripadnost.

2. Dužnosti državnog službenika[uredi]

Član 86.

Državni službenik je dužan da:

1. izvršava poslove i zadatke predviđene opisom radnog mesta;
2. primenjuje i izvršava odredbe Ustava, zakona i drugih propisa;
3. izvršava naloge starešine organa državne uprave ili neposrednog rukovodioca.

Ako državni službenik odbije da primi nalog zasnovan na zakonu, mora dati ostavku.

Ukoliko državni službenik smatra da nalog nije zasnovan na zakonu, postupiće na sledeći način:

1. ukazaće izdavaocu naloga na njegovu nezakonitost;
2. ako izdavalac naloga ponovi nalog, državni službenik zatražiće pismeni nalog u kojem se navodi identitet izdavaoca naloga i precizan sadržaj naloga;
3. ako je nalog potvrđen, državni službenik je dužan da ga izvrši, osim ako nalog ne predstavlja krivično delo, u kom slučaju će odbiti izvršenje naloga i slučaj prijaviti nadležnom organu;
4. čuva ugled državnog organa uprave;
5. deluje bez predrasuda i da je politički nepristrasan, pri čemu naročito:
izbegava aktivnosti, odnosno propuste u vršenju svoje profesionalne dužnosti, koji su u suprotnosti ili su nespojive sa dužnostima utvrđenim ovim zakonom i uzdržava se od javnog izražavanja svojih političkih ubeđenja;
ne traži i ne prihvata za sebe ili svoje srodnike bilo kakvu dobit, povlasticu, naknadu u novcu, uslugama i slično, osim onih koje su dozvoljene ovim zakonom;
6. u svom radu i odlučivanju vodi računa o javnom interesu, a naročito:
pruža pomoć u ostvarivanju javnog interesa, daje zainteresovanim strankama, javnim institucijama i javnosti uopšte informacije iz oblasti poslova koje obavlja, u skladu sa zakonom;
ispunjava i druge dužnosti utvrđene ovim zakonom.

3. Nespojivost[uredi]

Član 87.

Državni službenik ne može obavljati dužnost ili biti na položaju koji je u suprotnosti sa njegovim službenim dužnostima, niti sme obavljati poslove za koje se plaća naknada, izuzev ako zakonom nije drukčije određeno.

Državni službenik ne može biti član upravnih i drugih odbora i organa političkih stranaka, niti u obavljanju svojih poslova može ispoljavati privrženost političkim strankama.

Državni službenik ne može se baviti samostalnom delatnošću, niti biti vlasnik privatnog ili nekog drugog preduzeća.

Državni službenik je dužan da prilikom svog postavljenja, odnosno imenovanja predoči sve podatke o imovnom stanju, kao i informacije o delatnostima i funkcijama članova uže porodice.

Državni službenik s izuzetkom državnih službenika koje imenuje Vlada Republike Srpske, vraća se na isto ili slično radno mesto najkasnije u roku od mesec dana od nastupanja sledećih slučajeva: neuspeha na izborima, završetka mandata i prestanka funkcije u zakonodavnom ili izvršnom organu na bilo kojem nivou vlasti u BiH.

4. Ostvarivanje i zaštita prava državnih službenika[uredi]

Član 88.

Radi ostvarivanja svojih prava, državni službenici se pismeno obraćaju starešini organa državne uprave.

Protiv rešenja ili drugog pojedinačnog akta kojim je odlučeno o njegovim pravima ili obavezama, državni službenik ima pravo da podnese prigovor.

Prigovor se podnosi starešini organa državne uprave u roku od osam dana od dana uručenja rešenja ili drugog pojedinačnog akta, koji je dužan da o njemu odluči u roku od 30 dana od dana podnošenja prigovora.

U postupku odlučivanja o podnesenom prigovoru, starešina preispituje svoju odluku i može je izmeniti ili dopuniti.

Državni službenik ima pravo da podnese prigovor i u slučaju kad starešina u roku od 15 dana, od dana podnošenja zahteva ne odluči o pravu ili obavezi na koji se zahtev odnosi.

Ako starešina u utvrđenom roku ne odluči o podnetom prigovoru ili ako državni službenik nije zadovoljan odlukom povodom podnetog prigovora, državni službenik se može obratiti nadležnom sudu u roku od 30 dana od dana njenog dostavljanja.

Član 89.

Nadzor nad primenom propisa o pravima i obavezama državnih službenika vrši upravni inspektor.

Radi obezbeđivanja zaštite prava državnih službenika, upravni inspektor ostvaruje nadzor nad primenom opštih akata, kojima se utvrđuju njihova prava i obaveze.

U vršenju nadzora, upravni inspektor ima pravo da pregleda opšte i pojedinačne upravne akte u državnom organu i da na drugi način pribavlja potrebna obaveštenja.

Član 90.

Radi zaštite svojih prava, državni službenik se može obratiti upravnom inspektoru.

Ako upravni inspektor nađe da je povređeno pravo državnog službenika, ukazaće organu državne uprave na učinjenu povredu.

Ako upravni inspektor nađe da je, konačnim rešenjem nadležnog organa državne uprave, očigledno povređeno pravo državnog službenika, a povodom toga je pokrenut postupak pred nadležnim sudom, odložiće svojim rešenjem, na zahtev državnog službenika, izvršenje rešenja do donošenja pravosnažne sudske odluke.

Žalba ne odlaže izvršenje rešenja iz stava 3. ovog člana.

Protiv rešenja kojim se odlaže izvršenje rešenja iz stava 3. ovog člana ne može se pokrenuti upravni spor.

Glava VII
FINANSIRANjE ORGANA DRŽAVNE UPRAVE
[uredi]

Član 91.

Sredstva za finansiranje organa državne uprave čine:

1) sredstva za isplatu zarada državnih službenika,
2) sredstva za materijalne troškove,
3) sredstva za posebne namene,
4) sredstva za nabavku i održavanje opreme i
5) sredstva za regresiranje godišnjih odmora i druge posebne naknade i solidarne pomoći (u daljem tekstu: posebne naknade).

Sredstva za finansiranje poslova državne uprave obezbeđuju se u budžetu Republike.

Član 92.

Organ državne uprave može ostvariti određene prihode svojom delatnošću, ako je to predviđeno zakonom.

Član 93.

Pri utvrđivanju visine sredstava za finansiranje poslova organa državne uprave polazi se, u prvom redu, od potrebe obezbeđivanja potpunog i efikasnog vršenja tih poslova, njihove prirode, obima i od drugih uslova utvrđenih posebnim zakonom.

Član 94.

Sredstva za isplatu zarade državnim službenicima obezbeđuju se za:

1) plate državnih službenika,
2) naknade neraspoređenim državnim službenicima,
3) naknade državnim službenicima i drugim zaposlenim za čijim je radom prestala potreba.

Obezbeđivanje sredstava za plate i utvrđivanje visine plata zaposlenih u organima državne uprave, vrši se na osnovu kriterijuma utvrđenih ovim zakonom i kolektivnim ugovorom.

Član 95.

Sredstva za materijalne troškove obezbeđuju se za:

1) troškove nabavke potrošnog materijala i sitnog inventara, ogreva, osvetljenja, zakupa i održavanja poslovnih prostorija, poštanskotelegrafskih usluga;
2) troškove nabavke stručnih publikacija, literature i štampanja materijala;
3) troškove osiguranja i održavanja sredstava opreme;
4) putne i druge troškove koji ne predstavljaju lična primanja, a koji se organu državne uprave priznaju u materijalne troškove;
5) druge troškove potrebne za vršenje poslova organa državne uprave, koji prema nameni spadaju u materijalne troškove.

Član 96.

Sredstva za posebne namene obezbeđuju se za:

1) određene potrebe u vezi sa radom organa državne uprave (naknade svedocima, veštacima, tumačima, troškovi postupka i sl.),
2) otpremnine zaposlenih kojima prestaje radni odnos zbog odlaska u penziju,
3) stručno osposobljavanje i usavršavanje zaposlenih,
4) sredstva za modernizaciju organa državne uprave,
5) naknade po ugovoru sa naučnoistraživačkim i drugim organizacijama, i
6) ostale namene utvrđene posebnim zakonom.

Član 97.

Sredstva opreme čine inventar i druge potrebne stvari koje organu državne uprave služe za vršenje njegovih poslova, a čiji je vek trajanja, pod normalnim uslovima korišćenja, duži od jedne godine, ako zakonom nije drukčije određeno.

Sredstva opreme čine i novčana sredstva namenjena za nabavku opreme.

Član 98.

Raspoređivanje sredstava za materijalne troškove, sredstava za posebne namene i sredstava za nabavku i održavanje opreme vrši se predračunom, koji donosi starešina organa državne uprave, u skladu sa utvrđenim budžetom.

Za zakonito korišćenje sredstava za zarade zaposlenih, materijalne troškove, posebne naknade, nabavku i održavanje opreme i sredstava za posebne namene, odgovoran je starešina organa državne uprave.

Naloge i druge akte za isplatu i korišćenje sredstava iz stava 1. ovog člana potpisuje starešina organa državne uprave ili lice koje on ovlasti.

Glava VIII
ODNOSI ORGANA DRŽAVNE UPRAVE PREMA DRUGIM DRŽAVNIM ORGANIMA
[uredi]

1. Odnosi prema Narodnoj skupštini, predsedniku Republike i Vladi[uredi]

Član 99.

Odnosi organa državne uprave prema Narodnoj skupštini i predsedniku Republike zasnivaju se na pravima i dužnostima utvrđenim Ustavom, zakonom i drugim propisima.

Organi državne uprave obavezni su da Narodnoj skupštini i predsedniku Republike daju obaveštenja, objašnjenja i podatke iz svog delokruga, koji su neophodni za njihov rad.

Član 100.

Organi državne uprave sprovode akte predsednika Republike, donete za vreme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti, kao i akte donete za vreme vanrednog stanja.

Član 101.

Odnosi organa državne uprave prema Vladi zasnivaju se na pravima i dužnostima utvrđenim Ustavom i zakonom.

Organi državne uprave se u vršenju poslova iz svoje nadležnosti pridržavaju smernica i načelnih stavova Vlade.

Smernicama i načelnim stavovima određuje se način rada organa državne uprave u primenjivanju propisa, nalažu rokovi za donošenje propisa, za koje su organi državne uprave ovlašćeni i određuju način i oblik saradnje sa drugim organima i organizacijama.

Organi državne uprave imaju pravo da od Vlade traže da zauzme načelne stavove o određenim pitanjima, od značaja za sprovođenje zakona, drugih propisa i opštih akata, a Vlada je dužna da ih o svom stavu obavesti.

2. Odnosi prema ombudsmenu[uredi]

Član 102.

Odnosi organa državne uprave prema ombudsmenu zasnivaju se na obavezama organa državne uprave, utvrđenim Ustavom i zakonom, kao i na međusobnoj saradnji, obaveštavanju i dogovaranju.

3. Odnosi prema organima grada i opštine[uredi]

Član 103.

Odnosi organa državne uprave prema organima grada i opštine regulišu se posebnim zakonom.

4. Odnosi prema građanima[uredi]

Član 104.

Organi državne uprave dužni su da građanima omoguće nesmetano ostvarivanje njihovih prava i obaveza, daju potrebne podatke i obaveštenja, pružaju pravnu pomoć, sarađuju sa građanima, poštuju ljudska prava i osnovne slobode i čuvaju ugled organa državne uprave, a u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama.

Član 105.

Organi državne uprave su dužni da razmatraju predstavke, peticije i predloge koje im građani podnose, da postupaju po njima, i o tome ih obaveštavaju.

5. Međusobni odnosi organa državne uprave[uredi]

Član 106.

Međusobni odnosi organa državne uprave zasnivaju se na pravima i dužnostima, utvrđenim zakonom i drugim propisima.

Organi državne uprave su dužni da međusobno sarađuju, kada to zahteva priroda poslova državne uprave, da jedni drugima dostavljaju podatke i obaveštenja neophodna za rad, obrazuju zajedničke službe i stručna tela, kao i da ostvaruju i druge oblike zajedničkog rada i saradnje.

Kada je u organu državne uprave neosnovano odbijena saradnja iz stava 2. ovog člana, obavestiće o tome Vladu.

Odnosi između ministarstava i drugih republičkih organa uprave i republičkih upravnih organizacija su odnosi samostalnih organa i organa u sastavu samostalnih organa uprave, kada je to zakonom određeno.

6. Javnost rada[uredi]

Član 107.

Organi državne uprave obezbeđuju javnost rada: davanjem informacija sredstvima javnog informisanja, izdavanjem službenih publikacija i obezbeđivanjem uslova za nesmetano obaveštavanje javnosti o obavljanju poslova iz njihovog delokruga.

O uskraćivanju informacija ili drugih podataka i činjenica iz delokruga rada ministarstava, drugih republičkih organa i republičkih upravnih organizacija, odlučuje ministar, odnosno starešina drugih organa i organizacija, u skladu sa zakonom.

7. Pravni akti organa državne uprave[uredi]

Član 108.

Organi državne uprave donose pravilnike, naredbe, uputstva, rešenja i druge akte, u skladu sa zakonom.

Organi državne uprave mogu izdavati instrukcije i davati objašnjenja.

Akte iz stava 1. ovog člana mogu donositi i organi kojima je povereno vršenje poslova državne uprave.

Član 109.

Pravilnikom se razrađuju pojedine odredbe zakona i drugih propisa radi njihovog sprovođenja.

Naredbom se, radi sprovođenja pojedinih odredaba zakona i drugih propisa, naređuje ili zabranjuje postupanje u određenoj situaciji, koja ima opšti značaj.

Uputstvom se propisuje način rada i vršenja poslova organa državne uprave, preduzeća, ustanova i drugih nedržavnih subjekata, kada su im povereni poslovi državne uprave u sprovođenju pojedinih odredaba zakona i drugih propisa.

Pravnim aktima iz st. 1, 2. i 3. ovog člana ne mogu se za preduzeća, ustanove, druge nedržavne subjekte i građane ustanovljavati prava i obaveze koji nisu zasnovani na zakonu, niti se mogu utvrđivati nadležnosti organa državne uprave.

Pravni akti iz st. 1, 2. i 3. ovog člana objavljuju se u „Službenom glasniku Republike Srpske“.

Član 110.

Rešenjem se odlučuje o upravnoj stvari, u skladu sa zakonom i drugim propisima.

Član 111.

Instrukcijom se uređuju, u skladu sa zakonom, obavezna pravila o načinu rada i postupanja organa, preduzeća, ustanova i drugih nedržavnih subjekata, kojima su povereni poslovi državne uprave u primenjivanju zakona.

Uputstvo sadrži pravila za stručno organizovanje službe i stručni rad zaposlenih u organima državne uprave i drugim organima i nedržavnim subjektima, kojima su povereni poslovi državne uprave.

Objašnjenjem se daje mišljenje koje se odnosi na primenu pojedinih odredbi zakona i drugih propisa.

Član 112.

Pravilnike, naredbe i uputstva donosi starešina koji rukovodi organom državne uprave.

Pravne akte iz stava 1. ovog člana koji su od interesa za dva ili više organa državne uprave donose starešine sporazumno, ako su za to ovlašćeni zakonom.

Rešenje donosi starešina koji rukovodi organom državne uprave, ako zakonom nije drukčije određeno.

8. Odlučivanje po žalbi[uredi]

Član 113.

Po žalbi protiv prvostepenog rešenja područne jedinice rešava ministar, starešina drugog republičkog organa uprave ili republičke upravne organizacije.

Po žalbi protiv prvostepenog rešenja organa koji vrši prenete poslove državne uprave rešava ministar, ako zakonom nije drukčije određeno.

Protiv prvostepenog rešenja ministarstva može se izjaviti žalba samo kad je to zakonom predviđeno, kao i u slučaju kad se radi o upravnoj stvari u kojoj je isključen upravni spor.

Po žalbi protiv prvostepenog rešenja iz stava 3. ovog člana rešava Vlada, ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 114.

Odredbe prethodnog člana primenjuju se i na republičke upravne organizacije, kada rešavaju u upravnim stvarima.

9. Rešavanje sukoba nadležnosti[uredi]

Član 115.

Vlada rešava sukobe nadležnosti između:

1. ministarstava, ministarstva i upravnih organizacija i između upravnih organizacija;
2. organa državne uprave i državnih organa kojima su povereni poslovi državne uprave;
3. organa državne uprave i preduzeća, ustanova i drugih nedržavnih subjekata, kada u vršenju poslova državne uprave, na osnovu poverenih upravnih ovlašćenja, odlučuju o pojedinačnim pravima i obavezama;
4. organa kojima su preneti poslovi državne uprave;
5. preduzeća, ustanova i drugih nedržavnih subjekata, kada u vršenju poslova državne uprave, na osnovu poverenih upravnih ovlašćenja, odlučuju o pojedinačnim pravima i obavezama.

Član 116.

Sukob nadležnosti između područnih jedinica ministarstava, drugih republičkih organa uprave i republičkih upravnih organizacija rešava ministar, odnosno starešina koji rukovodi tim organom, odnosno organizacijom.

Član 117.

Ustavni sud Republike Srpske rešava sukob nadležnosti između sudova i organa državne uprave, kao i sukob nadležnosti između organa državne uprave i gradskih i opštinskih organa uprave.

10. Izuzeće službenog lica[uredi]

Član 118.

O izuzeću službenog lica u ministarstvu, drugom republičkom organu uprave ili republičkoj upravnoj organizaciji, odlučuje ministar, odnosno starešina koji rukovodi tim organom ili organizacijom.

O izuzeću starešina iz stava 1. ovog člana odlučuje Vlada.

O izuzeću službenog lica organa ili organizacije, kojim je preneto, odnosno povereno vršenje poslova državne uprave, rešava starešina koji rukovodi tim organom ili organizacijom.

11. Kancelarijsko poslovanje[uredi]

Član 119.

Kancelarijsko poslovanje organa državne uprave obuhvata evidentiranje, čuvanje, klasifikovanje i arhiviranje materijala, primljenog i nastalog u radu organa državne uprave, kao i druge radnje, vezane za njihovo poslovanje.

Akt kojim se uređuje kancelarijsko poslovanje donosi Vlada.

Kancelarijsko poslovanje primenjuje se i na službu Narodne skupštine, predsednika Republike, Vlade, organe grada i opštine, kada vrše prenete poslove državne uprave i na preduzeća, ustanove i druge nedržavne subjekte, kojima su poverena upravna ovlašćenja.

Glava IX
KAZNENE ODREDBE
[uredi]

Član 120.

Novčanom kaznom od 300 do 1000 KM kazniće se za prekršaj odgovorno lice u organu državne uprave i odgovorno lice u organima kojima su preneseni poslovi državne uprave, preduzećima ustanovama i drugim nadležnim institucijama kojima su poverena javna ovlašćenja:

1. ako onemogući vršenje inspekcijskog nadzora i ne da na uvid tražena dokumenta (član 24.),
2. ako ne donese pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mesta u roku od šest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona (član 18. stav 1.).

Član 121.

Novčanom kaznom od 1000 do 2000 KM kazniće se za prekršaje odgovorno lice u organu državne uprave ako ne izvrši rešenjem naložene inspekcijske mere (član 25. stav 1.).

Član 122.

Državni službenici na radnim mestima u državnoj upravi iz člana 32. tač. 17. ovog zakona podležu postupku revizije Agencije da li zaposleni u skladu sa Zakonom o državnoj upravi i Zakonom o radnim odnosima u državnim organima ispunjavaju uslove iz člana 51. ovog zakona.

Agencija donosi rešenje o prestanku radnog odnosa državnim službenicima iz stava 1. ovog člana koji su zaposleni suprotno odredbama Zakona o državnoj upravi i Zakona o radnim odnosima u državnim organima i koji ne ispunjavaju uslove iz člana 51. ovog zakona. Za upražnjena radna mesta Agencija će raspisati javni konkurs.

Glava X
PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
[uredi]

Član 123.

Danom primene ovog zakona prestaju da važe Zakon o državnoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 11/94) i za državne službenike, Zakon o radnim odnosima u državnim organima („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 11/94 i 6/97).

Član 124.

Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mesta u organima državne uprave organi državne uprave su obavezni doneti u roku od šest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Kodeks državnih službenika donosi Agencija u roku od šest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 125.

Na radne odnose državnih službenika koji nisu regulisani ovim zakonom, kao i na pomoćno i tehničko osoblje zaposleno u organima državne uprave, primenjivaće se Zakon o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 38/00), Opšti kolektivni ugovor („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 13/98) i Posebni kolektivni ugovor za zaposlene u oblasti uprave u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 16/98 i 37/01).

Član 126.

Vlada, na predlog Agencije, u roku od šest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, doneće program zbrinjavanja viška zaposlenih radnika državne uprave.

Odluku o višku radnika državne uprave donosi Vlada na predlog Agencije.

Član 127.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“.


Broj: 01-187/02
28. februara 2002. godine
Banja Luka


Predsednik
Narodne skupštine,
Dr Dragan Kalinić, s. r.

Vidi još[uredi]

Izvori[uredi]

  • „Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 16/02