Pređi na sadržaj

Zakon o Ustavnom Sudu Srbije (1963)

Izvor: Викизворник


ZAKON O USTAVNOM SUDU SRBIJE


I. OPŠTE ODREDBE Član 1. Ustavni sud Srbije, kao samostalan organ Republike, obezbeđuje zaštitu ustavnosti i zakonitosti na osnovu Ustava u okviru svojih Ustavom utvrđenih prava i dužnosti. Član 2. U vršenju svojih prava i dužnosti Ustavni sud odlučuje o ustavnosti i zakonitosti propisa i drugih opštih akata i o drugim pitanjima koje su Ustavom ili zakonom stavljena u njegovu nadležnost. Odluke Ustavnog suda su obavezne. Član 3. Ustavni sud prati pojave od interesa za ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti, i na osnovu toga daje Skupštini Socijalističke Republike Srbije mišljenja i predloge za donošenje zakona i za preduzimanje drugih mera, radi obezbeđivanja ustavnosti i zakonitosti i zaštite prava samoupravljanja i drugih prava i sloboda građana i organizacija. Član 4. Svako može tražiti od Ustavnog suda da pokrene postupak za ocenjivanje ustavnosti i zakonitosti propisa i drugih opštih akata. Ustavni sud je dužan, na zahtev Ustavom i zakonom određenih organa ili organizacija, pokrenuti postupak za ocenjivanje ustavnosti i zakonitosti propisa ili drugog opšteg akta, a u ostalim slučajevima Sud odlučuje da li će pokrenuti postupak na osnovu prethodne ocene opravdanosti zahteva. Ustavni sud može pokrenuti postupak za ocenjivanje ustavnosti i zakonitosti propisa ili drugog opšteg akta i po sopstvenoj inicijativi. Svaki član Suda može zahtevati da se ovaj postupak pokrene i da Sud o tome odluči. Ustavni sud pokreće postupak u drugim slučajevima iz svoje nadležnosti na predlog građana, organa i organizacija, saglasno Ustavu i ovom zakonu.Član . Ustavni sud donosi odluke na osnovu svestranog ispitivanja predmeta, a po ocenjivanju navoda i predloga učesnika u postupku. Član 6. U vršenju svojih prava i dužnosti Ustavni sud se oslanja na saradnju drugih državnih organa, organa društvenog samoupravljanja, organizacija i građana i koristi njihovo mišljenje. Član 7. Rad Ustavnog suda je javan. Javnost se obezbeđuje javnim raspravljanjem pred Ustavnim sudom, objavljivanjem odluka Suda, obaveštavanjem javnosti o radu Suda i na drugi način, saglasno ovom zakonu i poslovniku Suda. Član 8. Izbor i razrešenje predsednika i sudija Ustavnog suda vrši se u skladu sa Ustavom. Članovi Ustavnog suda za vreme trajanja mandata ne mogu bili razrešeni od dužnosti, osim iz razloga utvrđenih Ustavom. Član 9. Član Ustavnog suda može biti razrešen od dužnosti pre isteka mandata samo ako Sud utvrdi da postoje razlozi za njegovo razrešenje. Kad utvrdi da postoje razlozi za razrešenje određenog člana Ustavnog suda, Sud će o tome obavestiti Republičku skupštinu. Ako član Ustavnog suda zatraži da bude razrešen od dužnosti, a Republička skupština ne donese odluku o ovom zahtevu u roku od tri meseca od dana podnošenja zahteva, Sud će, na traženje člana Suda, utvrditi da mu je prestala dužnost u Sudu i o tome će obavestiti Republičku skupštinu. Član 10. Ako je po bilo kom osnovu sudiji Ustavnog suda prestala dužnost pre isteka njegovog mandata, Republička skupština na njegovo mesto bira novog sudiju, koji ostaje na dužnosti do dana kad bi istekao mandat sudiji kome je prestala dužnost. Član 11. Predsednik i sudije Ustavnog suda uživaju imunitet kao i republički poslanici. O imunitetskim pravima predsednika i sudija Ustavnog suda odlučuje Ustavni sud.Član 12. Ustavni sud može odlučiti da član Suda protiv koga je pokrenut krivični postupak ne vrši dužnost u Sudu dok taj postupak traje. Član 13. Članovi Ustavnog suda, pre stupanja na dužnost, daju pred Predsednikom Republičke skupštine ovu svečanu izjavu: „Izjavljujem da ću dužnost člana Ustavnog suda Srbije vršiti savesno, u skladu sa Ustavom i ciljevima Socijalističke društvene zajednice utvrđenim Ustavom”. Član 14. Predsednik Ustavnog suda predstavlja Sud, predsedava raspravama i sednicama i vrši druga prava i dužnosti utvrđene zakonom, poslovnikom i drugim opštim aktima Suda. U slučaju sprečenosti, predsednika Ustavnog suda zamenjuje sudija koga odredi Sud. Član 1 . Stručne, administrativne i ostale poslove u Ustavnom sudu vrše sekretar Suda, stručni saradnici i drugi službenici. Ustavni sud postavlja sekretara i određuje mu lični dohodak, a ostale službenike postavlja predsednik Suda. Član 16. Finansijska sredstva, za rad Ustavnog suda, utvrđuje Republička skupština u okviru republičkog budžeta. Član 17. Ustavni sud samostalno donosi poslovnik i druge opšte akte o svojoj organizaciji i radu. II. NADLEŽNOST 1. Odlučivanje o ustavnosti i zakonitosti propisa i drugih opštih akata i dejstvo odluka Ustavnog suda Član 18. U ocenjivanju ustavnosti i zakonitosti propisa i drugih opštih akata Ustavni sud odlučuje: 1) o saglasnosti republičkog zakona sa Ustavom Srbije;2) o saglasnosti statuta društveno-političke zajednice sa Ustavom Srbije i republičkim zakonom; 3) o saglasnosti drugih propisa i drugih opštih akata organa i organizacija sa Ustavom Srbije, republičkim zakonom i drugim republičkim propisom. Odredbe ovog zakona koje se odnose na ocenjivanje ustavnosti republičkog zakona važe i za druge propise i opšte akte Republičke skupštine. Član 19. Ustavni sud je dužan da pokrene postupak kad predlog podnesu Ustavom ili republičkim zakonom određeni organi i organizacije u granicama svojih ovlašćenja. Ustavni sud dužan je da pokrene postupak i kad, pored organa i organizacija određenih Ustavom, predlog podnesu: 1) skupština opštine, sreza, autonomne pokrajine ili pokrajinsko izvršno veće u pogledu ocenjivanja ustavnosti i zakonitosti propisa i drugih opštih akata radnih i drugih samoupravnih organizacija i organa društveno-političke zajednice, prema kojima odnosna skupština ili pokrajinsko izvršno veće vrši nadzor nad zakonitošću tih akata; 2) republički sekretari, svaki u svom delokrugu, osim za ocenjivanje ustavnosti republičkog zakona, kao i ustavnosti i zakonitosti propisa Republičkog izvršnog veća; 3) organ društveno-političke zajednice koji ima pravo na osnovu Ustava ili zakona da obustavi izvršenje propisa i drugog opšteg akta, zbog njegove nesaglasnosti sa Ustavom ili zakonom. Član 20. Kad je za pokretanje postupka za ocenjivanje ustavnosti ili zakonitosti ovlašćena skupština društveno-političke zajednice, predlog za pokretanje postupka može podneti i svako veće skupštine. Za radne i druge samoupravne organizacije predlog za pokretanje postupka podnosi radnički savet, odnosno odgovarajući organ upravljanja organizacije. Član 21. Organ društveno-političke zajednice koji na osnovu Ustava ili zakona obustavi izvršenje propisa ili drugog opšteg akta, zbog toga što on nije u saglasnosti sa Ustavom ili zakonom, dužan je podneti Ustavnom sudu predlog za ocenjivanje ustavnosti i zakonitosti tog akta.Ako predlog ne bude podnet u roku od 1 dana od dana donošenja akta o obustavi izvršenja, taj akt prestaje da važi. Član 22. Kad Ustavni sud odlučuje o predlogu za ocenjivanje ustavnosti ili zakonitosti propisa ili drugog opšteg akta, koji je u isto vreme protivan kako Ustavu Jugoslavije ili saveznom zakonu tako i Ustavu Srbije ili republičkom zakonu, Sud će odlučiti samo o saglasnosti tog propisa ili opšteg akta sa Ustavom Srbije ili republičkim zakonom. Ako Sud odluči da je propis ili drugi opšti akt saglasan sa Ustavom Srbije ili republičkim zakonom, dostaviće predmet Ustavnom sudu Jugoslavije radi ocenjivanja saglasnosti toga propisa ili opšteg akta sa Ustavom Jugoslavije ili sa saveznim zakonom. Ako Ustavni sud Jugoslavije pre završetka postupka pred Ustavnim sudom Srbije, ukine republički zakon, odnosno poništi ili ukine drugi propis ili opšti akt, kojim su očigledno povređena prava federacije, obustaviće se postupak pred Ustavnim sudom Srbije. Član 23. Prilikom odlučivanja o ustavnosti ili zakonitosti propisa ili drugog opšteg akta, Ustavni sud nije vezan za predlog i može ispitivati ustavnost odnosno zakonitost i onih odredaba tog propisa ili akta čiju nesaglasnost sa Ustavom ili zakonom predlagač ne ističe. Član 24. Ustavni sud može, s obzirom na okolnosti utvrđene u prethodnom postupku, pre odlučivanja dati mogućnost predstavničkom telu, drugom organu, odnosno organizaciji da otkloni nesaglasnost propisa ili drugog opšteg akta sa Ustavom odnosno republičkim zakonom. Član 2 . Kad Ustavni sud u toku postupka utvrdi da Republički zakon nije u saglasnosti sa Ustavom, svoju odluku o tome objaviće na sednici u prisustvu učesnika i o tome će odmah obavestiti Republičku skupštinu. Ako skupština u roku od šest meseci od dana objavljivanja odluke Ustavnog suda ne dovede zakon u sklad sa Ustavom, Sud će svojom odlukom utvrditi da je taj zakon prestao da važi. Ako u slučaju nesaglasnosti republičkog zakona i odluke pokrajinske, sreske ili opštinske skupštine, Ustavni sud utvrdi da republički zakon nije u skladu sa Ustavom, odlučiće da se do donošenja konačne odluke o tome, ne primenjuju odredbe republičkog zakona koje nisu u saglasnosti sa Ustavom.Član 26. Kad utvrdi da neki propis ili drugi opšti akt osim zakona nije u saglasnosti sa Ustavom ili republičkim zakonom Ustavni sud će svojom odlukom poništiti ili ukinuti taj propis, odnosno opšti akt. Prilikom odlučivanja da li će neki propis poništiti ili ukinuti, Ustavni sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje su od interesa za zaštitu ustavnosti i zakonitosti, a naročito težinu povrede Ustava ili zakona, prirodu i značaj povrede prava građana ili organizacija, odnose koji su uspostavljeni na osnovu takvog propisa ili drugog opšteg akta, kao i interes pravne sigurnosti. Član 27. Odluke Ustavnog suda o utvrđivanju nesaglasnosti republičkog zakona sa Ustavom, o prestanku važenja zakona, kao i o poništenju ili ukidanju drugog propisa ili opšteg akta može se odnositi na sve ili samo na pojedine odredbe zakona, drugog propisa ili opšteg akta. Član 28. Kad o postupku za ocenjivanje ustavnosti i zakonitosti nađe da zakon ili drugi propis nije u suprotnosti sa Ustavom ili republičkim zakonom, ali da mu se u primeni daje smisao suprotan Ustavu ili republičkom zakonu, Ustavni sud može povodom primene tog propisa odlukom utvrditi njegov smisao koji odgovara Ustavu, odnosno republičkom zakonu. Član 29. Republički zakon za koji je odlukom Ustavnog suda utvrđeno da je prestao da važi, kao i drugi propis ili opšti akt koji je odlukom Suda ukinut ili poništen, neće se primenjivati od dana objavljivanja odluke suda u „Službenom glasniku SR Srbije”. Ovi zakoni, drugi propisi i opšti akti ne mogu se primenjivati ni na odnose koji su nastali pre dana objavljivanja odluke Suda, ako do toga dana nisu pravosnažno rešeni. Član 30. Od dana objavljivanja u „Službenom glasniku SR Srbije” odluke Ustavnog suda o prestanku važenja zakona, ili o poništenju ili ukidanju nekog drugog propisa ili opšteg akta, neće se primenjivati propisi i drugi opšti akti za njihovo sprovođenje, ako iz odluke Suda proizilazi da su ti propisi ili opšti akti protivni Ustavu ili republičkom zakonu. Ustavni sud može svojom odlukom izrično ukinuti, odnosno poništiti takve propise i druge opšte akte za sprovođenje zakona, drugog propisa ili opšteg akta.Član 31. Odluka Ustavnog suda kojom je utvrđeno da je prestao da važi zakon ili kojom se ukida drugi propis ili opšti akt, proizvodi u pogledu konačnih i pravosnažnih pojedinačnih akata donesenih na osnovu takvog zakona, drugog propisa ili opšteg akta, sledeća pravna dejstva: 1) svako kome je izrečena kaznena sankcija ima pravo da od suda, odnosno drugog nadležnog organa, zahteva izmenu pojedinačnog akta kojim je izrečena kaznena sankcija; 2) svako kome je pojedinačnim aktom povređeno Ustavom utvrđeno pravo samoupravljanja ili drugo osnovno pravo ili sloboda, ima pravo da od suda, drugog organa, odnosno organizacije koja je donela pojedinačni akt zahteva izmenu tog akta, ako od dana dostavljanja pojedinačnog akta do dana donošenja odluke Ustavnog suda nije proteklo više od šest meseci; Ustavni sud može odlučiti da svako kome je pojedinačnim aktom povređeno Ustavom utvrđeno pravo samoupravljanja ili drugo osnovno pravo ili sloboda, ima pravo da zahteva izmenu pojedinačnog akta i kad je od dana dostavljanja pojedinačnog akta do dana donošenja odluke Suda proteklo više od šest meseci; Ustavni sud može odlučiti da su sud, drugi nadležni organ, odnosno organizacija, na zahtev građanina ili organizacije čije je zakonom utvrđeno pravo povređeno, dužni izmeniti sve ili pojedine vrste pojedinačnih akata kojima je takvo pravo povređeno, a koji su strankama dostavljeni na određeno vreme pre donošenja odluke Suda. Predlog za izmenu pojedinačnog akta može se podneti u roku od šest meseci od dana objavljivanja odluke Ustavnog suda u „Službenom glasniku Socijalističke Republike Srbije”. Zakonom se može odrediti da se i u drugim slučajevima, pod uslovima koje zakon odredi, mogu izmeniti pravnosnažni pojedinačni akti doneti na osnovu zakona koji je prestao da važi ili na osnovu drugog propisa ili opšteg akta, koji je ukinut. Član 32. Kad Ustavni sud poništi neki propis ili drugi opšti akt, svako kome je pravnosnažnim pojedinačnim aktom donetim na osnovu tog propisa ili opšteg akta povređeno pravo, ima pravo zahtevati od suda, odnosno drugog organa ili organizacije koja je donela pojedinačni akt izmenu tog akta. Predlog za izmenu pojedinačnog akta podnosi se u roku od šest meseci od dana objavljivanja odluke Ustavnog suda u „Službenom glasniku Socijalističke Republike Srbije”Član 33. Ne može se dozvoliti ni sprovoditi izvršenje pravosnažnog pojedinačnog akta donetog na osnovu zakona koji je prestao da važi, ili na osnovu drugog propisa ili opšteg akta koji je poništen ili ukinut. Ako je izvršenje započeto, obustaviće se. Član 34. Ustavni sud može u odluci kojom utvrđuje da je zakon prestao da važi, ili da se drugi propis ili opšti akt poništava ili ukida, izneti svoje mišljenje o tome koji će se propis, odnosno pravna pravila primenjivati dok se ne donese nov propis u skladu sa Ustavom, odnosno republičkim zakonom. Član 3 . Kad je u toku postupka za ocenjivanje ustavnosti ili zakonitosti propis ili drugi opšti akt doveden u sklad sa Ustavom, odnosno sa republičkim zakonom, Ustavni sud će obustaviti postupak. Ustavni sud neće obustaviti postupak nego će odlukom utvrditi da propis ili drugi opšti akt povodom koga je pokrenut postupak nije bio u saglasnosti sa Ustavom, odnosno republičkim zakonom, ako zakonom nije predviđena mogućnost izmene pojedinačnih akata u skladu sa čl. 31. i 32. ovog zakona, a Sud smatra da takvu mogućnost treba predvideti. Ova odluka Suda ima u pogledu pojedinačnih akata isto pravno dejstvo kao odluka kojom se utvrđuje da je zakon prestao da važi, odnosno kojom se ukida ili poništava drugi propis ili opšti akt. 2. Odlučivanje o zaštiti osnovnih prava i sloboda povređenih pojedinačnim aktom ili radnjom Član 36. Ustavni sud odlučuje o zaštiti prava samoupravljanja i drugih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ili Ustavom Socijalističke Republike Srbije kad su ta prava i slobode povređeni pojedinačnim aktom ili radnjom republičkog, pokrajinskog, sreskog ili opštinskog organa, ili organa radnih i drugih samoupravnih organizacija, a zakonom nije obezbeđena druga sudska zaštita. Sudska zaštita prava samoupravljanja i drugih osnovnih prava i sloboda nije obezbeđena, ako zakonom nije predviđena nadležnost drugog suda. Predlog za zaštitu prava samoupravljanja i drugih osnovnih prava i sloboda koji su povređeni pojedinačnim aktom može se podneti samo ako su korišćena redovna pravna sredstva za zaštitu ovih prava i slobode.Član 37. Predlog za pokretanje postupka za zaštitu može podneti svako čije je Ustavom utvrđeno pravo samoupravljanja ili drugo osnovno pravo ili sloboda povređena. Predlog za pokretanje postupka može po pristanku svog člana u njegovo ime podneti i društveno-politička organizacija, kao i udruženje koje po svojim pravilima ima zadatak da štiti prava čija se zaštita traži pred Ustavnim sudom. Član 38. Predlog za pokretanje postupka podnosi se u roku od tri meseca od dana dostavljanja pojedinačnog akta, odnosno najdocnije tri meseca od dana prestanka radnje. Član 39. Kada utvrdi da je pojedinačnim aktom nekog organa ili organizacije povređeno Ustavom utvrđeno pravo samoupravljanja ili drugo osnovno pravo ili sloboda, Ustavni sud će, prema okolnostima slučaja, poništiti, ukinuti ili izmeniti taj akt i odrediti da se uklone posledice koje su iz takvog akta proizišle. Kad utvrdi da je radnjom nekog organa ili organizacije povređeno Ustavom utvrđeno pravo samoupravljanja ili drugo osnovno pravo ili sloboda, Ustavni sud će zabraniti svako dalje vršenje takve radnje i, prema okolnostima slučaja odrediti da se uklone posledice koje su iz takve radnje proizišle. Ako je za vreme trajanja postupka potrebno sprečiti dejstvo pojedinačnog akta ili radnje, Ustavni sud može odrediti privremene mere za sprečavanje povreda osnovnog prava ili slobode. Član 40. Ako je pojedinačnim aktom ili radnjom povređeno Ustavom utvrđeno pravo samoupravljanja ili drugo osnovno pravo ili sloboda više lica, a samo neka od tih lica su podnela predlog za pokretanje postupka, Ustavni sud može, s obzirom na prirodu povreda i njene posledice, obavestiti lica koja nisu podnela predlog da se mogu pridružiti postupku. Član 41. Ako u toku postupka pojedinačni akt bude poništen, ukinut ili izmenjen u skladu sa zahtevom predlagača, ili ako je prestala radnja koja je prouzrokovala povredu osnovnih prava i sloboda, Ustavni sud će postupak obustaviti.3. Rešavanje sporova između društveno-političkih zajednica Član 42. Ustavni sud rešava sporove o pravima i dužnostima između Republike i drugih društveno-političkih zajednica, kao i sporove između dveju ili više društveno-političkih zajednica na teritoriji Srbije, ako za rešavanje takvih sporova zakonom nije predviđena nadležnost drugog suda. Predlog za rešavanje spora podnosi društveno-politička zajednica koja smatra da je povređeno njeno pravo. Član 43. Rešavajući sporove o pravima i dužnostima između društveno-političkih zajednica, Ustavni sud može utvrditi da je nekim aktom ili radnjom jedne društveno-političke zajednice povređeno pravo druge takve zajednice, utvrditi određenu obavezu društveno-političke zajednice, kao i odrediti da se uklone posledice takvog akta ili radnje. 4. Rešavanje sukoba nadležnosti Član 44. Ustavni sud rešava o sukobu nadležnosti između sudova i republičkih organa, kao i između sudova i drugih državnih organa u Republici. Član 4 . Kada nastane sukob nadležnosti između sudova i republičkih organa ili između sudova i drugih državnih organa u Republici, zbog toga što i sud i drugi državni organi prihvataju nadležnost u istom predmetu, predlog za rešavanje sukoba nadležnosti podnosi sud ili drugi državni organ među kojima je nastao sukob nadležnosti, ili republički javni tužilac. Ustavni sud može odrediti da se, do donošenja njegove odluke, prekine postupak i pred sudom i pred drugim državnim organom. Član 46. Kad nastane sukob nadležnosti između sudova i republičkih organa ili između sudova i drugih državnih organa u Republici zbog toga što i sud i drugi državni organi odbijaju nadležnost u istom predmetu, predlog za rešenje sukoba nadležnosti može podneti svako ko zbog odbijanja nadležnosti nije mogao ostvariti svoje pravo, ili republički javni tužilac.III. POSTUPAK 1. Zajedničke odredbe Član 47. Ustavni sud sprovodi postupak na osnovu odredaba ovog zakona, a u pitanjima koja nisu uređena ovim zakonom može shodno primeniti odgovarajuća pravila procesnih zakona. Član 48. Predlog za pokretanje postupka podnosi se neposredno Ustavnom sudu. Predlog sadrži određeni zahtev, kao i činjenice i dokaze na kojima se zahtev zasniva. Predlagač će predlogu priložiti pismene dokaze kojima raspolaže. Član 49. Sudovi i drugi državni organi, radne i druge organizacije, kao i nisioci javnih i drugih društvenih funkcija dužni su davati Ustavnom sudu, na njegov zahtev, podatke i obaveštenja potrebne za rad Suda. Član 0. U postupku pred Ustavnim sudom organe i organizacije zastupaju njihovi predstavnici, odnosno zastupnici. Učesnike u postupku i njihove predstavnike, odnosno zastupnike mogu zastupati punomoćnici na osnovu punomoćja izdatog za zastupanje pred Ustavnim sudom. Član 1. U smislu ovog zakona kao učesnik u postupku smatra se: organ, organizacija ili građanin, koji je ovlašćen da podnese predlog za pokretanje postupka; organ ili organizacija protiv čijeg je opšteg akta podnet predlog za ocenjivanje ustavnosti ili zakonitosti, ili protiv čijeg je pojedinačnog akta ili radnje podnet predlog za zaštitu Ustavom utvrđenog prava samoupravljanja ili drugog prava ili slobode; društveno-politička zajednica o čijem se pravu ili dužnosti vodi spor; sud ili organ koji u slučaju sukoba nadležnosti prihvata ili odbija nadležnost u sporu o sukobu nadležnosti.Član 2. Svaki učesnik u postupku snosi svoje troškove, ako Ustavni sud iz opravdanih razloga drukčije ne odluči. 2. Prethodni postupak Član 3. Predlog za pokretanje postupka prethodno ispituje sudija Ustavnog suda određen rasporedom poslova, koji proverava da li postoje procesne pretpostavke i drugi uslovi za vođenje postupka i za odlučivanje o samom zahtevu. Član 4. Radi razjašnjenja stanja stvari određeni sudija može tražiti potrebna obaveštenja od predlagača i drugih učesnika u postupku, kao i od državnih organa, organizacija i građana. On može zatražiti i mišljenje od stručnjaka, saslušati svedoke i veštake i izvesti druge dokaze, kao i tražiti da se pojedini dokazi izvedu pred drugim sudom ili organom. Sudija dostavlja prepis predloga drugim učesnicima i određuje im rok za dostavljanje odgovora na navode i dokaze koje sadrži predlog. Član . U toku prethodnog postupka za ocenjivanje ustavnosti ili zakonitosti propisa i drugih opštih akata određeni sudija može predložiti Ustavnom sudu da se pre odlučivanja pruži mogućnost predstavničkom telu, drugom organu, odnosno organizaciji da otkloni nesaglasnost svog akta sa Ustavom, odnosno Republičkim zakonom. Određeni sudija može predložiti Ustavnom sudu da u sednici odluči i o drugim pitanjima koja se odnose na prethodni postupak. Član 6. Ako u toku prethodnog postupka određeni sudija nađe da Ustavni sud očigledno nije nadležan ili da predlog nije podnet u zakonom određenom roku, upozoriće na to predlagača i zatražiće od njega da se izjasni da li i dalje ostaje pri svom predlogu. Ako predlagač u roku od 1 dana ne obavesti sud da ostaje pri predlogu, smatraće se da je od predloga odustao. Sudija može upozoriti predlagača i na druge procesne smetnje koje sprečavaju da se raspravlja o stvari i može zatražiti od njega da se izjasni da li ostaje pri predlogu. Ako predlagač u roku koji odredi sudija ne obavesti Ustavni sud da odustaje od predloga, Sud će o predlogu doneti odluku.Član 7. Određeni sudija ispitaće prethodno i predstavke kojima se traži da Ustavni sud oceni ustavnost i zakonitost propisa ili drugog opšteg akta i prikupiće podatke i obaveštenja koji su potrebni za odlučivanje o tome da li će Sud pokrenuti postupak. Član 8. Povodom predstavke kojom se traži da Ustavni sud oceni ustavnost ili zakonitost propisa ili drugog opšteg akta, kao i povodom zahteva člana Suda da se pokrene postupak za ocenjivanje ustavnosti ili zakonitosti takvog akta Sud prethodno na sednici odlučuje da li će postupak pokrenuti. Prethodni postupak sprovodi se shodno čl. 3. do . ovog zakona i kad Ustavni sud povodom predstavke ili zahteva člana Suda ili u drugim slučajevima po svojoj inicijativi odluči da pokrene postupak. Kad povodom predstavke nađe da nema osnova za pokretanje postupka. Ustavni sud obavestiće o tome podnosioca predstavke. Član 9. Posle završenog prethodnog postupka određeni sudija dostavlja predsedniku Ustavnog suda predmet sa svim spisima. Ako u toku prethodnog postupka nađe da ne postoje procesne pretpostavke za odlučivanje o suštini stvari, određeni sudija predložiće predsedniku Ustavnog suda da iznese predmet na rešavanje na sednici. U tom slučaju neće se dostavljati predlog drugim učesnicima radi odgovora. Predsednik Ustavnog suda može tražiti da određeni sudija dopuni prethodni postupak. 3. Rasprava i odlučivanje Član 60. Kad primi spise predmeta od određenog sudije, predsednik Ustavnog suda zakazuje raspravu ili saglasno odredbama ovog zakona, iznosi predmet na rešavanje na sednici bez zakazivanja rasprave, ako ne odredi da se prethodni postupak dopuni. O raspravi i sednici Ustavnog suda obaveštavaju se svi članovi Suda. Član 61. Ustavni sud odlučuje na osnovu rasprave u svim slučajevima, osim kad je ovim zakonom predviđeno da može odlučivati na sednici bez rasprave.Član 62. Rasprava je javna, ali Ustavni sud može iz opravdanih razloga da odluči da se rasprava održi bez prisustva javnosti. Na raspravu se pozivaju učesnici u postupku, kao i predstavnici organa i organizacija i druga lica čije je učešće na raspravi potrebno. Izostanak učesnika u postupku i drugih pozvanih lica ne sprečava Ustavni sud da sprovede postupak i donese odluke. Član 63. Određeni sudija Ustavnog suda izlaže na raspravi stanje stvari, ne iznoseći svoje mišljenje, a posle toga učesnici u postupku imaju pravo da iznesu i obrazlože svoje stavove i zahteve. U opravdanim slučajevima, a naročito kad je potrebno pribaviti dokaze, Ustavni sud može odložiti raspravu i zakazati novu. Po završenom raspravljanju Ustavni sud na sednici pristupa većanju i glasanju. Član 64. Ustavni sud može na sednici bez rasprave odlučivati o odbacivanju predloga, kad nije nadležan za odlučivanje o predlogu, kad podnosilac predloga nije ovlašćen za pokretanje postupka, kad predlog nije podnesen u zakonom predviđenom roku, kad postoje uslovi za obustavu postupka, kad je Sud o toj stvari već odlučio, ili kad ne postoje druge procesne pretpostavke za odlučivanje o suštini stvari. Kad Ustavni sud rešenjem odbaci predlog zbog toga što nije nadležan za odlučivanje, može uputiti predlog nadležnom sudu ili drugom organu i o tome će obavestiti predlagača. Član 6 . Ustavni sud odlučuje većinom glasova svih članova Suda. Prilikom odlučivanja sednici prisustvuju samo članovi Ustavnog suda i zapisničar. Član Ustavnog suda ima pravo tražiti da se njegovo odvojeno mišljenje unese u zapisnik ili priloži zapisniku. Član 66. Ustavni sud donosi odluke i rešenja. Ustavni sud donosi odluku kad odlučuje o suštini stvari, a u svim drugim slučajevima donosi rešenje. Odluke i rešenja Ustavnog suda moraju biti obrazloženi.4. Dostavljanje i objavljivanje odluka i rešenja Član 67. Odluke Ustavnog suda kojima se utvrđuje da je zakon prestao da važi ili da se do donošenja konačne odluke ne primenjuju odredbe republičkog Zakona (član 2 . stav 3), kao i odluke kojima se ukida ili poništava drugi propis ili opšti akt, objavljuju se u „Službenom glasniku Socijalističke Republike Srbije”. Odluka Ustavnog suda kojom se propis ili opšti akt ukida ili poništava, objavljuje se i u službenom listu u kome je taj propis ili opšti akt bio objavljen. Ustavni sud može odrediti da se i druge važnije odluke i rešenja, u celini ili u izvodu, objave u „Službenom glasniku Socijalističke Republike Srbije” ili u drugim službenim listovima. 5. Izvršenje odluka Član 68. Sudovi i drugi državni organi, radne i druge samoupravne organizacije, kao i nosioci javnih i društvenih funkcija, dužni su, u okviru svog delokruga, izvršavati odluke Ustavnog suda. Ako se ukaže potreba, na zahtev Ustavnog suda, izvršenje njegovih odluka obezbeđuje Republičko izvršno veće. Član 69. Ustavni sud u svakom pojedinom slučaju, prema prirodi odluke, određuje koji će organi i na koji način izvršiti njegovu odluku. Član 70. Ako organ, društveno-političke zajednice ili organizacije ne postupi po odluci Ustavnog suda kojom je određena njihova obaveza, ili kojom je zabranjeno dalje vršenje određene radnje, ili je naloženo da se otklone posledice akta ili radnje, Sud će o tome obavestiti nadležnu skupštinu ili drugi ovlašćeni organ koji će prema odgovornom licu preduzeti mere zbog neizvršenja odluke Suda. IV. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Član 71. Odredbe ovog zakona koje se odnose na zaštitu Ustavom utvrđenog prava samoupravljanja i drugih osnovnih prava i slobode, primenjuju se samo ako je pojedinačni akt kojim je povređeno takvo pravo ili sloboda donet posle proglašenja ustava, odnosno ako je radnja kojom je povređeno takvo pravo ili sloboda preduzeta posle proglašenja ustava ili još traje. Rokovi za podnošenje zahteva za zaštitu Ustavom utvrđenog prava samoupravljanja i drugih osnovnih prava i sloboda koji su povređeni pojedinačnim aktom ili radnjom, ako po odredbama ovog zakona ili Zakona o upravnim sporovima počinju teći pre dana stupanja na snagu ovog zakona, ne mogu isteći pre nego što protekne dva meseca od dana njegovog stupanja na snagu. Član 72. Predsedniku i sudijama Ustavnog suda izabranim pre stupanja na snagu ovog zakona, mandat se računa od dana izbora. Član 73. Do donošenja zakona republičkim službenicima, na službenike Ustavnog suda primenjivaće se odredbe Zakona o javnim službenicima, ukoliko odredbama ovog člana nije drukčije određeno. Sistematizaciju radnih mesta, kao i plate službenika Ustavnog suda utvrđuje Sud u okviru sredstava predviđenim republičkim budžetom. Predsednik Ustavnog suda može ovlastiti sekretara da donosi rešenja o postavljenju službenika na određena radna mesta. Rešenja koja donosi Ustavni sud ili predsednik Suda o postavljenju i drugim službeničkim odnosima, koja povlače promenu zvanja ili promene u plati ne podležu oceni zakonitosti u smislu člana 89. Zakona o javnim službenicima. Disciplinski starešina za službenika Ustavnog suda je sekretar Suda. Za postupak po disciplinskim prestupima koje učine službenici Ustavnog suda nadležan je u prvom stepenu prvostepeni disciplinski sud pri Republičkom izvršnom veću, a u drugom stepenu Republički viši disciplinski sud. Član 74. Ustavni sud počinje rad 1 . februara 1964. godine. Član 7 . Ovaj zakon stupa na snagu po isteku trideset dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Socijalističke Republike Srbije”.


Izvori

[uredi]
Vikipedija
Vikipedija
Vikipedija ima članak u vezi sa ovim tekstom:
  • Zakon o Ustavnom sudu Srbije „Službeni glasnik Socijalističke Republike Srbije”, broj 4/63.