Zaženi se Pavol, dobar junak

Izvor: Викизворник


[Zaženi se Pavol, dobar junak]

Zaženi se Pavol, dobar junak,
pa isprosi Veliku devojću.
On je prosi, ona mu podnosi.
Pa govori Pavlovata majća:
„Sinko Pavle, materino dete, 5
ti da maneš Veliku devojću.
majća če ti drugo ljube najde,
drugu momu Zagorku devojću.
Zagorka je tanka i visoka,
Zagorka je bela i rumena, 10
a Velika jako je bolnjava."
Pavol si je majću poslušao,
pa on uze Zagorku devojću,
pa otoše na jedno venčanje,
pa venčaše Pavla i Zagorku. 15
Pavol kači dobrotoga konja:
„Ostanete svi svatove ozad,
ja ču d’ idem malko unapreda,
malko napred dvori da naredim.
Majća mi je jako ostarela, 20
sestra mi je jako adžamija!"
Dor da stigne Pavol mladoženja,
svatovi ga u dvor dostignuli.
Kad svedoše Pavla i Zagorku,
neče Pavol da drnči Zagorku, 25
sal govori Pavol mladoženja:
„Tako m’ Boga, moje prvo ljube,
ja ti slušaj, ja što ču ti kažem.
Kad če jutros slnce da ograne,
da ograne i dan da osvane, 30
ti da kažeš moje mile majće,
da nabere do devet majstora,
i desetog Petra Marmarina.
Pa da idu u gora zelena,
drvo da zgledžuju, kovčeg da zdeljuju. 35
Ne omale niti ogoleme,
da gledaju kolko za dvojicu."
Pa se diže tova prvo ljube,
ruće meta, gorke slze roni,
tag izleze mila svekrvica, 40
pa ju pita mila svekrvica:
„Mila snao, šta mi slze roniš?"
„El me pitaš, pravo ču ti kažem:
zahteval je Pavol dobar junak,
da mi kažeš moje mile majće, 45
da nabere do devet majstora,
i deseta Petra Marmarina,
pa da ide u goru zelenu,
drvo da zgledžuje, kovčeg da napravi,
ne omali, niti ogolemi, 50
no da gleda kolko za dvojicu."
Kada jutre slnce ogranulo,
mrtav leži Pavol mladoženja.
Sagradiše majstori kovčega,
pa turiše Pavla u kovčega. 55
To dočuje Velika devojća,
pa govori njojne mile majće:
„Tako m' Boga, majćo ostarela,
ja ču Pavlu sveču da zapalim."
Pa usuče tuja crnu sveču, 60
pa nabere lepu ćitku cveče,
crnu sveču u tuj levu ruku,
a u desnu tu šarenu ćitku.
Pa se digne kod Pavla junaka,
pa govori Velika devojća: 65
„Ja odvite dobroga junaka,
da mu sveču ja jadna zapalim,
da ga jadna ja lepo zaćitim."
Tag se sunu, te ga i zaćiti,
zaćiti ga, jednag se usturi. 70
Tolko se je Bogu nažalelo.
Pa grabnuše Veliku devojću,
turiše je kod Pavla junaka.
Dve su sveče jednak pogorele,
dve su majće jednak proplakale, 75
dve su ćitke jednak zavenule,
hvala Bogu, hvala jedinomu.

Od Jelene B. Živića
iz Gabrovnice.
Pevaju se i u J. Izvoru Balta Berilovcu itd.



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Etnološka građa i rasprave: iz Lužnice i Nišave, Vladimir M. Nikolić, [Beograd] : Srpska kraljevska akademija, 1910., str. 331-333.
  • Dragoljub Simonović: Narodne pesme iz Istočne i Južne Srbije, Beograd, 1988., str. 127-128.
  • I Gora se s listom sasta a ja nemam s kim. Pesme zapisali Nikolić Vladimir, Grbić Savatije i Belić Aleksandar. 6/1966. br 6. str. 57.