Želja (Jakov Šantić)

Želja Pisac: Jakov Šantić

* * *

         10.
        Želja

Vidim, kako vene tvoje lijepo cvijeće,
O, božanska željo! I tu, gdje si davno
Veselje i život raznosila sobom,
Sad je puno tuge, prazno, nijemo, tavno.
 
Sa zlaćanom kosom i osmijehom blagim
Ti drugarka bješe mladosti mi rane,
Kroz život sam s tobom sanjajući lutô
U moru od nada topeć' mlade dane.
 
Ah, ja blažen bijah u mirisu sreće
Kad s tobom u svijetu svud gledah ljepotu,
I ne spaziv groblje nada, koje rasuh,
– Obumro u tebi, u tvoju toplotu ...
 
Pa gdje, gdje si, sada?! Onaj šum što prosu
U dubini duše, koji život dade,
Zar da bude samo šum duhova nijemih
Kojima je sve prošlost?!
   Al' dok još imade

Na usnama ognja, zašto pitat: gdje si?!
Vječna kao nebo ti ne mriješ nigda!
Čak daleko poslje u mogili mojoj,
Kad i sama praha nestane mi tude:
 
U eteru plavom naći ćeš me opet,
Da me s nova stvoriš, da me opet bude.
 
Herceg-Novi

---

Izvor

• Jakov Šantić:Sabrane pjesme, Edicija Živa baština, Svet knjige,Beograd, i Institut za književnost i umetnost, Beograd 2005., Priredio Siniša Tutnjević, str. 106-107.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jakov Šantić, umro 1905, pre 119 godina.