Zaprosio s mora Hasan aga,
Udovicu Neder-begovicu:
"Ol' doć' za me, Neder-begovice?
"Uzeću ti Ala nejakoga,
"Raniću te medom i šećerom." 5
Prevari se Neder-begovica,
Ona uze s mora Hasan-agu.
Kupi svate ode po kadunu,
I kad došli svati u kadune,
Lijepo ih kada dočekala, 10
Ugostila pivom i jestivom,
Pa se kada poče azuravat',
Natovari devet tovar' blaga,
I ponese Ala nejakoga.
Al' da vidiš s mora Hasan-age, 15
On do kade konja dogonjaše,
Pa ovako njojzi govoraše:
"Ostav' Ala, kićena kaduno!
"U mene je osobljiva majka,
"Pogubiće i mene i tebe." 20
Šuti kada, ništa ne govori.
Kad su došli k moru debelome,
Hasan-aga konja razigrava,
Do kadune konja dogonjaše,
I ovako njojzi govoraše: 25
"Ostav' Ala, kićena kaduno!
"U mene je osobljiva majka,
"Pogubiće i mene i tebe."
Ona šuti, ništa ne govori.
Dok su bili u goru zelenu, 30
Opet Hasan konja razigrava,
Istu riječ kadi progovara.
Kada zove Usejina slugu:
"Usejine, moja vjerna slugo!
"Otvori mi popete sepete, 35
"Izvadi mi svilene gajtane
"I jošt onu svilenu dolamu."
Usejin je kadu poslušao.
Pa izvadi gajtan i dolamu,
Leže Ala na zelenu travu, 40
I pokri ga zelenom dolamom,
Od gajtana isplela čadora.
Kad uspuna vihar pz planine,
Reć' će Ale da ga ljulja majka;
Kad uspada sa neba rosica, 45
Mniće Ale da mu pjeva majka;
I odoše dvoru bijelome.
Kad su prvu noćcu prenoćili,
A svanulo i granulo sunce,
Molila se Neder-begovpca, 50
Da je pušti, da u goru pođe,
Da obide Ala svoga sina.
Molila ga, i umolila se,
Pa otide, da obide Ala,
Kad li Ala zvjerad rastrgnula, 55
Ciči kada kao zmija ljuta,
Mrtva pade, više ne ustade.
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 570-572.
