Ženidba starog Jemin-Age

Izvor: Викизворник


Ženidba starog Jemin-Age

Dilber Jana u Kondirovića
Janu prose troji prosioci;
Prvi lepu zaprosio Janu,
Zaprosio sa Gradca Nikola,
A drugi je Senjaninu Iva 5
A treći je stari Jemin-aga.
Što je prosi sa Gradca Nikola,
On je prosi, al je neda majka,
U Nikole nigdi ništa nema,
Do gradine, i u gradu majka; 10
A u Ive nigdi ništa nema
Do li Iva i dve mile seke;
Jemin-aga ima dosta blaga,
Dosta blaga, groša i dukata,
Pusta majka, lakoma na blago, 15
Daje agi svoju milu ćerku,
Majka daje, Janja siža neće
Neće Jana za Jemina starog
Kad mu j’ seda brada do pojasa,
Al’ je majka naterala Janju 20
„Moraš Jano za Jemina poći,
„U Jemina dosta ima blaga,
„Dosta blaga groša i dukata.“
Jana pođe za Jemina starog.
Kad je poš’o Jemin dvoru szome, 25
Da on kupi kićene svatove
Janina ga majka svetovala:
O moj mili zete Jemin-ago!
Kad ti počneš kupiti svatove,
Ti ne zovi knjaze ni banove 30
Već ti zovi svoju surodicu,
Jel’ je Jana i odviše lepa
Otećedu tvoju lepu Janu;
Pa ne zovi Senjanina Ive,
Enđibule sestre Ivanove, 35
I ne zovi sa Gradca Nikolu.
Jemin-aga uzdo se u blago,
Jemin-aga ne slušao majke.
Prvog zove Senjanina Ivu,
Enđibule sestre Ivanove, 40
A deveri sa Gradca Nikolu
Da mu bude dever do devojke.
Za tim malo vreme postojalo,
Malo vreme, nedelja danaka,
Dok je Jana dare sakitila, 45
I Jemin je svate sakupio.
Zdravi svati idu rad devojke,
I dođoše u Janine dvore,
Te venčaše stara Jemin-agu,
Venčaše ga s Dilberovom Janom. 50
Kad su pošli s Bogom da putuju
Briždi, llače Dilberova Jaia,
Briždi plače k’o ’no dete malo,
Al besedi Senjaninu Iva:
„Ti ne plači Dilberova Jano 55
„Oteću te od Jemina stara.“
Al besede sestre Ivanove
Al besede Dilberovoj Jani:
„Ti pogledaj žalosna devojko,
„Ti pogledaj po svatovi redom 60
„Di no ti je mladoželja mladi,
„Di mu vetar sedom bradom njinja;
„A pogledaj do konja Zelenka
„Na Zelenku u zelenoj svili
„Ono ti je Senjaninu Iva. 65
„A pogledaj u konja Crvenka
„Na crvenku u crvenoj svili,
„Ono ti je sa Gradca Nikola.“
Plače Jana k’a ’no dete malo,
Njojzi ide Senjaninu Iva, 70
Pa joj pruža desnu belu ruku,
Janja njemu i obadve pruža,
Pa je meće prid se na konjica
Pa je paše od konja kajasom,
I od sebe svilenim pojasom, 75
Pa se vinu preko polja ravna
Ka’no zvezda priko neba sjajna;
Al besedi stari Jempn-aga:
„Ko bi meni uvatio Ivu,
„I kod Ive Dilberovu Janu 80
„Dao bi mu tri tovara blaga.“
Al’ besedi sa Gradca Nikola:
„Koji pođe da uhvati Ivu!
„Evo sablje, evo desne ruke!
„Vera i Bog odseću mu glavu; 85
„Što će vranu sokolovo perje,
„Što će starcu lepota devojka.“



Napomene[uredi]

  • Pesma broj 8.
  • Iz zbirke Marka Subotića, učitelja.


Izvor[uredi]

„Javor", godina 1878, broj 42, str. 1319-1322.