Ženidba despota Lazara

Izvor: Викизворник

* * *


Ženidba despota Lazara

Kad se ženi despote Lazare,
Iz daleka isprosi djevojku,
Iz daleka iz zemlje latinske,
Isprosio i još prstenova'.
A čudnя je ta l'jepa djevojka: 5
Onя sjedi uz koljeno Lazi,
Ona nije do koljena Lazi;
Đe bi ona rodila junaka,
Đe rodila, đe li od’ranila?!
Malo j’ roka ostavio Lazo, 10
Malo roka za tri neđeljice;
Doklen skupi kićene svatove
I djevojka priredi darove,
Onda ode dvoru bijelome.
Kad je doša' despote Lazare, 15
Kad je doša' svome b'jelom dvoru
Kupi Lazar kitu i svatove,
Sve svatove pobrajane ljude
I okumi Kraljevića Marka.
Navrši se tri neđelje ravno, 20
Kad je Lazar skupio svatove.
Al' izlazi Lazareva majka,
Al' izlazi, da je bog ubio!
Pred onoga Kraljevića Marka;
Jer joj nije po volji djevojka; 25
Pak će Marku 'vako besjediti:
„Bogom kume, Kraljeviću Marko!
„Da ti kažem lijepu djevojku,
„Što j' moj Lazar isprosio za se,
„Isprosio i još prstenova'; 30
„Meni nije ni zere po volji;
„Jer čudna je ta l'jepa djevojka:
„Ona sjedi uz koljeno Lazi,
„Ona nije do koljena Lazi;
„Đe bi ona rodila junaka, 35
„Đe rodila, đe li od'ranila?!“
Nasmija se Kraljeviću Marko,
Pa govori Lazarevoj majci:
„Muč', boga ti, Lazareva majko!
„Ne budali, kad budala n'jesi, 40
„Ne gr'ješi se, izgubićeš dušu;
„Ne kazuj mi, lijepe djevojke,
„Što je Lazar isprosio za se,
„Isprosio i još prstenova!
„No slušaj me, da ti nešto kažem: 45
„Moju majku i još manju kažu,
„Ona j' mene rodila junaka
I rodila i još od ranila.“
To mi majka i ne sluša Marka.
Kad odoše kićeni svatovi, 50
Kad odoše po l'jepu djevojku
Ona ide stranom stranovito,
Pak povadi grede valovito.
I nalazi šarene zmijice,
Pa mi kolje šarene zmijice: 55
Do po' čaše zmijinjeg otrova,
Do po' čaše njega na'vataše,
Od po' čaše vinom donališe.
Pak se vrati dvoru bijelome,
Da dočeka kićene svatove, 60
Da daruje svoju milu snašu
Punom čašom vina rujanoga.
Kad s' vratiše kićeni svatovi
I dođoše dvoru Lazarevu
I dođoše mladu dovedoše: 65
Neki leti od site svatova,
Neki leti muštuluk[1] uzeti
Od starice Lazareve majke
E su oni snašu joj doveli.
Ali ne da Lazareva majka, 70
Ali ne da nikom muštumuka;
Već uzimlje onu čašu vina,
Te izlazi međ' kitu svatova;
Pak dozivlje svoju milu snašu:
„Amo dere, moja mila snašo! 75
„Na ti dušo, troljenskoga vina,
„Ne bi-l majci rumenija bila,
„Ne bi li joj tri rodila sina!"
Mudra bila lijepa djevojka,
Mudra bila mudro govorila: 80
„Boga tebi, Lazareva majko!
„Mene moja sjetovala majka:
„„Ne pij vode prvo starijega,
„„Rakijice prvo svekrvice,
„„Rujnog vina prvo Laze svoga. 85
Prevari se Lazareva majka,
Prevari se, da je bog ubio!
Prevari se ujede je zmija:
Pruži čašu Lazi sinu svome.
Uze čašu despote Lazare 90
Živ primiče, a mrtav uzmače.
Jedna kapca na konjića pala
I pod njim se konjić razletio.
Kad to viđe lijepя djevojka,
Ona stade glasno besjediti: 95
„Neka, neka, milom bogu 'vala!
„Kad ja n'jesam kosa okrenula
„I svojega lica poškropila;
„A ja idem kući pjevajući.“
I vijiu se preko polja ravna, 100
Kano zv'jezda preko neba sjajna,
Pjevajući konja igrajući,
Pravo jezdi svome b'jelom dvoru.
A ostade Lazareva majka.
U svom dvoru glasno bugareći. 105
Al' da ti je viđeti junaka,
Ma Srbina Kraljevića Marka,
Junak Marko nikom ne oprašća:
On požali despota Lazara,
Svoga hilog i dragoga kuma, 110
Đe mu majka mladi život uze.
Još požali lijepu djevojku,
Đe se brže urodbinu vrati,
Nit' djevojka, niti udovica.
I uzimlje trostruku kandžiju, 115
Pak udara Lazarevu majku,
Udarя je lako po plećima;
Kako j' kuca - sve joj koža puca,
Kroz košulju crna krvca vrca.
Ni to Marku dosta ne bijaše; 120
Neg' poteže britku sablju svoju:
Otsječe joj sa ramena glavu,
Kad je kriva, da ne bude živa.
Pa posjede šarca od megdana,
Pa on ode ka Prilipu gradu, 125
Pravo svome dvoru bijelome,
Pjevajući i popjevajući
I šarina konja igrajući.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg


Reference

  1. Muštuluk uzөti, muštulucija, to je srpski svatovski običaj Srba Gornjo-krajišnika, o kom ću na drugom mjestu obširniji biti.

Izvor

  • Srpske narodne pjesme, skupio po bivšoj Gornjoj Krajini i za štampu priredio Manojlo Kordunaš, Srpska knjižara i štamparija Braće M. Popovića, Novi Sad, 1891., str. 156-160.