Ženidba ban-vojvode Janka

Izvor: Викизворник


Ženidba ban-vojvode Janka

0001 Zaprosio ban-vojvoda Janko
0002 Na daleko lijepu đevojku
0003 U Leđanu gradu latinskome,
0004 Milu ćercu od Leđana kralja,
0005 Ali mu je loša sreća bila,
0006 To začuo Kovčić Murat-bego,
0007 Preprosi mu lijepu đevojku,
0008 U brzo je svadbu uglavio,
0009 A na brže svate sakupio:
0010 Do neđelje dana bijelije.
0011 Kad to začu lijepa đevojka,
0012 Udari se rukom po koljenu:
0013 ”Avaj, teče, do Boga mojega!
0014 ”Za koga sam lice odgojila!
0015 Pa dovati pero i artiju,
0016 Od obraza krvi natočila,
0017 I krvavu knjigu nakitila,
0018 Te je šalje ban-vojvodi Janku:
0019 ”Vjereniče, moj nesuđenjače,
0020 ”Al’ ne čuješ, al’ za me ne aješ?
0021 ”Preprosi me Kovčić Murat bego,
0022 ”Vodiće me u prvu neđelju,
0023 ”Nego brže sakupljaj svatove
0024 ”Po izboru đe je koji bolji,
0025 ”Kome nije žao poginuti,
0026 ”Ko od rana jauknuti neće:
0027 ”Prvijenca Relju Bošnjanina,
0028 ”Starog svata Kraljevića Marka,
0029 ”A vojvodu Obilić Miloša,
0030 ”Dva đevera dva Vojinovića. ”
0031 Kada začu ban-vojvoda Janko,
0032 Onu čita, drugu brže piše,
0033 Pak je šalje Kraljeviću Marku:
0034 ”Pobratime, Kraljeviću Marko,
0035 ”Brže kupi tri stotin’ svatova,
0036 ”Bržaj k’ mene, ako Boga znadeš,
0037 ”Drugi mene preprosi đevojku. ”
0038 Onu posla, a drugu napravlja,
0039 Ter je šalje Relji Bošnjaninu,
0040 Kiti knjigu ka što je i Marku,
0041 I Milošu, dragi pobratime,
0042 Dovedi mi dva Vojinovića,
0043 Treću piše Obilić-Milošu:
0044 ”Moj Milošu, moja uzdanice,
0045 ”Sad pomozi, ali već nikada,
0046 ”Sakupi mi tri stotine svata,
0047 ”Bržaj k mene, dragi pobratima,
0048 ”Drugi mene preprosi đevojku. ”
0049 Kada knjige do’še vojvodama,
0050 Svaki kupi tri stotine svata,
0051 Sve po izbor birani Srbalja,
0052 I razviše svilene barjake,
0053 Svaki vodi kićene svatove.
0054 Na jedanak svati pristupiše,
0055 Na jedanak za sofrom sjedoše,
0056 A jedanak piti započeše.
0057 Kada su se natrošili vina,
0058 Otolen se svati podigoše;
0059 Divno su se svati poredili.
0060 Najprvi je Relja Bošnjanine,
0061 A za njime Kraljeviću Marko,
0062 A za Markom Obilić Milošu,
0063 Za Milošem dva Vojinovića,
0064 Ondaj Marko riječ progovori:
0065 ”Pobratime, Relja Bošnjanine,
0066 ”Ti mi ajde, pobro, u najprve.
0067 ”A ti pobro, Obilić Milošu,
0068 ”Ti me čuvaj s pleći od Turaka. ”
0069 Otolen se dalje uputiše,
0070 Kada do’še pred Leđanom gradom,
0071 Pred gradom su puške isturili,
0072 Opet pune, a u grad ulaze.
0073 Lijepo ih kralje dočekao,
0074 Za gotovu sofru postavio,
0075 Pridrža ih za neđelju dana.
0076 Ondar viknu jedan od Latina:
0077 ”Oj Boga vi, kićeni svatovi,
0078 ”Koji su vam dva ručni đevera,
0079 ”Neka oba idu kod đevojke. ”
0080 To začuše dva Vojinovića:
0081 ”Mi smo, reče, no kamo đevojka? ”
0082 Kazaše im đe stoji đevojka,
0083 Otidoše njojzi u kamari.
0084 Kad ih viđe lijepa đevojka,
0085 Trostruke je suze udariše:
0086 ”Avaj, reče, dva ručni đevera,
0087 ”Kuda vas je nan’jela nesreća
0088 ”Da danaske ludo poginete.
0089 ”Evo danas neđeljica dana
0090 ”Da su došli crni Ciganini,
0091 ”Oni kuju gvozdene ražnjeve,
0092 ”Danas će vas oba pogubiti,
0093 ”Pogubiti na ražanj nataći,
0094 ”Odsjeće vam noge do koljena,
0095 ”I bijele ruke do ramena,
0096 ”Ispeć’ će vas oba na žeravi,
0097 ”Šećerom će meso posipati,
0098 ”I pečene svatov’ma izneti. ”
0099 Kada čuše dva ručnih đevera,
0100 Prepade se Vojinović Mićo,
0101 Ukori ga Vojinović Vuko:
0102 ”Jadan brate, jadnog ti junaštva!
0103 ”Zar se bojiš od šta straha nije? ”
0104 Tu mi tavnu noćcu prenoćiše,
0105 Dok je b’jela zora osvanula.
0106 Kad je jutro o zorici bilo,
0107 Al’ evo ti do dva Ciganina,
0108 Oni nose gvozdene ražnjeve,
0109 Pogubiše dva Vojinovića,
0110 Đe spavahu kano i zaklani,
0111 Pak im ruse odsjekoše glave,
0112 Okidoše noge do koljena,
0113 I bijele ruke do ramena,
0114 Nabiše ih na gvozdene ražnje,
0115 Pripekoše vatri plemenitoj,
0116 Šečerom su meso posipali,
0117 Da ih ne bi svati upoznali.
0118 Kad su đeca već pečeni bili,
0119 Ponesoše među svatovima;
0120 Daše Vuka Kraljeviću Marku,
0121 Mića daše Obilić-Milošu.
0122 Kada viđe Kraljeviću Marko,
0123 On sas’ječe među svatovima,
0124 Dijeli ga svoj družini redom,
0125 Tako isto Miloš radi vuku.
0126 Neke pute svati založili,
0127 I popiše neke čaše vina,
0128 Onda viknu Kraljeviću Marko:
0129 ”Pobratime, Obilić-Milošu,
0130 ”Je li ovo kako parićano? ”
0131 Al’ mu Miloš ondar odgovara:
0132 ”U gospode gospocka jestiva,
0133 ”Svatovima svud ovako nije;
0134 ”Nego ajde doma da idemo,
0135 ”Kratki dani a dugi konaci,
0136 ”Bojat’ nam se kakve prijevare,
0137 ”I bojat’ se Kovčić-Murat-bega,
0138 ”Zovi curu, a zovi đevere. ”
0139 U to reče od Leđana kralje:
0140 ”Neka znate, gospodo svatovi,
0141 ”Nema cure, nit’ ima đevojke,
0142 ”Đeveri su izveli đevojku,
0143 ”I krenuli pro Leđana grada. ”
0144 Gleda Marko Obilić-Miloša,
0145 Miloš gleda Relju Bošnjanina,
0146 Relja gleda ban-vojvodu Janka,
0147 Odma mi se jadu dosjetiše,
0148 I jedanak na noge ustaše,
0149 Otidoše kroz Leđana grada.
0150 Kada do’še na leđanska vrata,
0151 Kad li pusta bjehu zatvorena,
0152 Zatvorena gvozdenom palangom.
0153 Tader Marko topuzinom tuče,
0154 Al’ ih nikad salomit’ ne može.
0155 Kad se viđe na nevolju Marko,
0156 On se snimi sa konja Šarina,
0157 I zavrće ruke do lakata
0158 Rukam’ miče, a snaga mu davi,
0159 Te salomi gvozdenu palangu,
0160 Te svatovi broji na vratima,
0161 Kad li nema dva Vojinovića.
0162 Kad bi i te jade oprostili,
0163 Kad na bedem šest stotin’ soldata,
0164 I trideset velji lumbarada,
0165 Oganj pale, a svatove tuku.
0166 Ondar Marko zove pobratima:
0167 ”Pobratime, Obilić-Milošu,
0168 ”Nek svatovi bježe, kuda znadu,
0169 ”A mi ajmo u Leđanu gradu,
0170 ”Da svetimo dva Vojinovića. ”
0171 Kad to začu Miloš Obiliću,
0172 Progovori kako mudra glava:
0173 ”Bogu tebe, Kraljevića Marko,
0174 ”Ja sam čuo od starije ljudi,
0175 ”Da povratak niđe dobar nije. ”
0176 Na to se je Marko ražljutio,
0177 Pa govori Obilić-Milošu:
0178 ”Ja ću poći, ako i doć’ neću.
0179 ”Kako ćemo stidni doma doći,
0180 ”Devet stotin’ svata bez đevojke,
0181 ”Bez osvete dva Vojinovića?
0182 ”Ala, reče, sramota ti bilo! ”
0183 Ode Miloš, a vrati se Marko,
0184 Ta sobom je zatvorio vrata,
0185 U soldate juriš učinio:
0186 Neki bježi doma na tragove,
0187 Neki skaču niz bedema grada,
0188 A ko gleda grlom podvikuje:
0189 ”Gle kurvića Kraljevića Marka! ”
0190 Otolen se Marko podigao,
0191 Pak otide kralju Leđenskome.
0192 Kradimice u dvor ulazio,
0193 Te je Marku sreća priskočila,
0194 Nađe kralja đe spava s kraljicom,
0195 Između nji dva blizanca sina,
0196 Ugrabi im dva nejaka sina,
0197 Te im ruse odasjeko glave,
0198 Okinuo noge do koljena,
0199 A bijele ruke do lakata.
0200 U tome se probudio kralje,
0201 Viđe Marka, ne viđe sinove,
0202 Marko kralju đecu sasijeca,
0203 A nad kraljem sablju naklopio:
0204 ”Jeđi, kralje, od tvoji sinova
0205 ”Ka svatovi od Vojinovića.
0206 ”Ako li ih okušati nećeš,
0207 ”Vjera moja, tako mi pomogla,
0208 ”I tebe ću sade pogubiti. ”
0209 Kad to viđe od Leđana kralje,
0210 Inako mu biti ne mogaše,
0211 Suze roni, ludo meso grize.
0212 Kad je kralje zli ručak izio,
0213 I tri čaše oc’jedio vina,
0214 Ondar Marko sabljom zamanuo,
0215 Odvoji mu glavu od ramena,
0216 Pak tad Marko kroz kulu idaše,
0217 I đevojku junak dozivaše:
0218 ”Đe si, snaho, da od Boga nađeš,
0219 ”Što ne vičeš, il’ se ne ozivaš?
0220 ”Sa mnom ajde, nemoj se bojati. ”
0221 Kad đevojka začu Kraljevića,
0222 Izlazila iz b’jele kamare,
0223 Ide Marku šjetno neveselo,
0224 Kleče jadna na luda koljena.
0225 ”Bogom brate, Kraljeviću Marko,
0226 ”Nemoj mene danas pogubiti,
0227 ”Ništa jadna ja kriva nijesam. ”
0228 Marko joj se kune i preklinja:
0229 ”Ne boj mi se, vjera ti je tvrda,
0230 ”Nego bjež’mo, da ne poginemo. ”
0231 Pobjegoše sami preko grada.
0232 Al’ zavika kraljeva kraljica:
0233 ”Zlo ti jutro, troglavi Arape,
0234 ”Poginu ti od Leđana kralje,
0235 ”Pogubi ga đidi kurva Marko,
0236 ”I povede lijepu đevojku. ”
0237 Kad to začu troglavi Arape,
0238 On okroči suru bedeviju,
0239 I za Markom u poteru pođe.
0240 Kad dostiže, riječ reče Marku.
0241 ”Avaj kurvo, Kraljevića Marko,
0242 ”Predaj mene bez boja đevojku. ”
0243 Prepade se Kraljeviću Marko,
0244 Baci za se lijepu đevojku,
0245 Pleći dade, a bježati stade.
0246 Al’ je Marko od ukora tužan,
0247 Pak pričeka troglava Arapa,
0248 Na sablje se s njime udario,
0249 Te Arapa zemlji oborio,
0250 I uze mu konja i oružje.
0251 Bedeviju podade đevojci,
0252 A oružje sebi prisvojio,
0253 Zdravo do’še u ravne Kotare.
0254 Ondar veli ban-vojvoda-Janku:
0255 ”Evo, Janko, lijepe đevojke,
0256 ”Kunem ti se, pak ti vjeru davam,
0257 ”Da mi nije od Boga greota,
0258 ”I od ljudi zazor i sramota,
0259 ”Uzo bih je sebe za ljubovcu,
0260 ”Jer je grota ovaku đevojku,
0261 ”Da je ljubi taka strašivica.”
0262 Teško svuda svome bez svojega.



Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme 1 - 9, skupio ih Vuk Stef. Karadžić, državno izdanje. Pjesme junačke najstarije i srednjijeh vremena, knjiga šesta, Beograd, 1899.