Ženidba Orlovića Pavla

Izvor: Викизворник


 

Ženidba Orlovića Pavla

Lov lovpo Orloviću Pavle
Oko b'jela dvora Ivanova,
On ne ide, da lova ulovi,
No da vidi Ivanovu seju,
Je li divna, koliko je fale. 5
Lov lovio tri bijela dana,
On ne moga ni viđet' đevojke.
Kad četvrto jutro osvanulo,
On ugleda u zelenu bašču,
Đe đevojrsa posipa cvijeće, 10
Jednom rukom cvijeće zaliva,
Drugom rukom suze utiraše,
A staricu majku spominjaše:
„Ah starice, moja mila majko!
„Komu si me jadna ostavila? 15
„Brata moga nigda doma nije:
„Nego si me ostavila, majko,
„Ostavila hudoj nevjestici,
„Da joj dvorim i da joj robujem."
Javi joj se Orloviću Pavle: 20
„Dobro jutro, Ivanova sejo!
„Daruj mene cv'jetak đelsamina."
Muči mlada, ništa ne govori,
No sam Pavle ukide cvijeće,
A ona mu progovara mlada: 25
„Prođ' se, momče, mojega cvijeća,
„Ako vidi ili čuje Ivo,
„On će poznat' cvijet iz bostana,
„Pogubiće i mene i tebe."
Zato Pavle haje i ne haje, 30
No s cvijetom ode u planinu,
I susreta Iva momče mlado,
Ivo pita Orlovića Pavla:
„O Bogu ti, Orloviću Pavle!
„Od kud cvijet iz bostana moga?"
Pavle njemu sve po redu kaže, 35
I dade mu prsten i jabuku:
„Na, Ivane, te pokloni seji,
„Doć' ću, Ivo, sjutra po đevojku."
Primi Ivo, ne reče riječi,
No otide dvoru bijelome. 40
Pred Ivanom ljuba izlazila,
Te mu prima konja i oružje.
Ivan ljubu za sestricu pita:
„Đe je mene moja mila seja?"
Ljuba Ivu ovako govori: 45
„Sestra se je tvoja pomamila,
„Jutros ti je c'jelo jutro bila
„U bostanu s Orlovićem Pavlom,
„Grlili se i izljubili se,
„I dala mu cvijet đelsamina." 50
Udari je Ivo uz obraze,
Dva joj s mjesta pomakao zuba,
U ijedu govorio ljubi:
„Muči, kujo, a ne ljubi moja!"
Pa otide sestri u odaju. 55
Prepade se Ivanova seja,
Od odaje zatvorila vrata,
Al' joj Ivo ispred vrata viče:
„Otvor' vrata, moja mila sejo!"
Seja bratu otvorila vrata; 60
Kad joj viđe lice nagrđeno,
Pitao je, što je i kako je,
A ona je njemu kazivala:
„Nagrdi me moja snaha draga."
Tada Ivan seji govorio: 65
„Ne boj mi se, mila moja sejo!
„Evo tebe prsten i jabuka!
„Vjerio te Orloviću Pavle,
„Eto njega sjutra sa svatima,
„No priprav' se i prigotovi se, 70
„Sejo moja, dobrom srećom bilo!
„Do sada si bila robinjica,
„A od sad ćeš biti gospođica."



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 557-560.