Ženidba Jova od Budima

Izvor: Викизворник


Ženidba Jova od Budima

0001 Kad se ženi Jovo od Budima,
0002 Iz daleka prosio djevojku
0003 On isprosi Jajačkinju Janju.
0004 Al junaku loša sreća bila.
0005 U koji ju danak isprosio,
0006 U otaj se logom razbolio.
0007 Kad to čuo od Erdelja bane,
0008 On mi prosi Jajačkinju Janju.
0009 U koji ju danak isprosio,
0010 Golemo se čudo dogodilo,
0011 Razboli se od Erdelja bane.
0012 Boga moli Jajačkinja Janja;
0013 „Digni, Bože, Jovu od Budima,
0014 A ne digni od Erdelja bana.“
0015 Bog ne sluša, što moli djevojka,
0016 Već on diže od Erdelja bana,
0017 An ne diže Jovu od Budima.
0018 Kupi svate od Erdelja bane,
0019 Pa on vodi Jajčkinju Janju.
0020 Kraj Budima jesu prolazili,
0021 Al govori Jajačkinja Janja:
0022 „Oj Budime, moj bijeli grade!
0023 Nis’ mislila kraj tebe prolazit,
0024 Već po tebi sa Jovom šetati.“
0025 Tješio ju od Erdelja bane:
0026 „Muč’, ne tuguj, Jajačkinjo Janjo!
0027 Ljepši Erdelj od Budima grada,
0028 A ja bolji junak od Jovana.“
0029 Ne pasala ni nedjelja dana,
0030 Nit godina, niti polovina,
0031 Vino pili budimski trgovci
0032 I med njima Jovo od Budima.
0033 Pitali ga budimski trgovci:
0034 „Što s’ ne ženiš, Jovo od Budima!
0035 Sa Turkinjom ili kaurkinjom,
0036 Il s Latinkom, lijepom djevojkom,
0037 Ili ti je ponestalo spenze,
0038 Il beškota, kruha latinskoga,
0039 Ako ti je ponestalo spenze,
0040 Dajte, braćo, da je sakupimo.“
0041 To se Jovi vrlo na žo dalo,
0042 Odgovara budimskim trgovcem:
0043 „Nije meni ponestalo spenze,
0044 Ni beškota, kruha latinskoga,
0045 Već se junak ni ženiti ne ću.“
0046 On odlazi svomu b’jelom dvoru,
0047 Pa napravi oraovu lađu,
0048 U nju meće trga svakojaka,
0049 A najviše đerdana od zlata,
0050 Što djevojke nose oko vrata.
0051 Pa on plovi do Erdelja grada.
0052 Gledale ga erdeljske djevojke,
0053 Gledale ga, pa su govorile:
0054 „Oj Boga ti, budimski trgovče!
0055 Prodaj nama trga svakojaka,
0056 Anajviše đerdana od zlata,
0057 Što djevojke nose oko vrata.“
0058 Odgovara Jovo od Budima:
0059 „Danaske je sveta nedjeljica,
0060 Mene moja svjetovala majka,
0061 Da ne važem u nedjelju zlata,
0062 Jer što važem, u vodu mi padne,
0063 Već uđite vi u moju lađu,
0064 Pa birajte, što je vama drago.“
0065 To slušala Jajačkinja Janja,
0066 Govorila od Erdelja banu:
0067 „D’jete moje, od Erdelja bane!
0068 Daj ti meni pare i dukata,
0069 Da ja kupim platna svakojaka,
0070 Jer ja nosim čedo pod pojasom.“
0071 Govorio od Erdelja bane:
0072 „Ne budali, Jajčkinjo Janjo!
0073 Evo tebi ključe od dukata,
0074 Pa ti uzmi, koliko ti drago.“
0075 Ona ide budimskom trgovcu,
0076 S njome ide devet djevojaka.
0077 Govorila Jajačkinja Janja:
0078 „Oj Boga ti, budimski trgovče!
0079 Prodaj meni trga svakojaka,
0080 A najviše đerdana od zlata,
0081 Što djevojke nose oko vrata.“
0082 Odgovara Jovo od Budima:
0083 „Danaske je sveta nedjeljica,
0084 Meme moja svjetovala majka,
0085 Da ne važem u nedjelju zlata,
0086 Jer što važem, u vodu mi pade.“
0087 Pitala ga Jajačkinja Janja:
0088 „D’jete moje, budimski trgovče!
0089 Poznaješ li Jovu od Budima,
0090 Je li Jovo veće ozdravio?“
0091 „ „Ja poznajem Jovu od Budima,
0092 I Jovo je veće ozdravio,
0093 Al se konja nije uhvatio.“ “
0094 Bijelim se rukam zagrliše
0095 I slatkijem ustma poljubiše.
0096 Tad poviče Jovo od Budima,
0097 On poviče, kan’ da jelen riče:
0098 „Zaveslajte devet vesledžija,
0099 Da odvedem devet djevojaka
0100 I med njima Jajačkinju Janju.“
0101 Molio ga od Erdelja bane:
0102 „D’jete moje, Jovo od Budima!
0103 Eto tebi devet djevojaka,
0104 Ostavimi Jajačkinju Janju,
0105 U Janje mičedo pod pojasom.“
0106 Odgovara Jovo od Budima:
0107 „Ne budali, od Erdelja bane!
0108 Imam dosta šenice bjelice,
0109 Jaću čedo tebi othraniti.
0110 Što je meni devet djevojaka,
0111 Oženit ću devet vesledžija,
0112 Što je meni Jajačkinja Janja,
0113 Uzet ću ju sebi za ljubovcu.“



Izvor[uredi]

Hrvatske narodne pjesme, skupila i izdala Matica hrvatska. Odio prvi. Junačke pjesme. I/1. Junačke pjesme, knjiga prva, uredili Dr Ivan Božić i Dr Stjepan Bosanac, Zagreb, 1890