Žene u mraku
Žene u mraku
U mraku, punom jada,
što neosetno pada
Magle se nemo pozdravljaju
i Vetrovi jedno drugom mašu,
kada se sretnu na putu.
U jednom mračnom kutu
tri tamne sene,
tri mi pognute, pokajničke žene,
šapću o nečem jezovitom
što će da nam se desi:
- Jedan vreo talas iz Plačne Doline,
i pašće sve vrline,
i procvetaće gresi,
i neće na zemlji zamiriti vrt;
al' oni, koji su želeli smrt,
živeće večnim životom.
Doći će zatim i žena jedna,
sveta i bela i čedna,
sa mladim i plodnim plotom,
i to će biti novi Oltar.
A krvava, dosadna slava,
crvena bela i plava,
pašće na vidike sure.
I tvoje oči uplakane,
što danas u sivo Ništa zure,
u te, tugom posvećene dane,
uprće pogled duboko u svoju dušu.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Dušan Vasiljev, umro 1924, pre 100 godina.
|