Žan de Lafonten: Hrast i trska

Izvor: Викизворник
Žan de Lafonten: Hrast i trska
Pisac: Milutin Bojić




                  
Žan de Lafonten: Hrast i trska

Ne precenjuj sebe

Bilo je tiho i prekrasno veče
     Kad hrast trsci reče:
»Jadna trsko moja, hude li si sreće!
     Tebe kletva bije!
     Jer nepravde veće
Sudbina još nikom učinila nije:
Stvorila te slabom. I vrabac sam
Za te je teret, ja to znam.
Najmanji vetrić što blago pirne
     I reku dirne,
Savije tvoju ponositu glavu
     U kržljavu travu;
Dok moje čelo, planini slično,
Visoko, smelo i nepomično,
Ne samo da suncu zaustavlja zrak,
     No kada plane
Obesni orkan, tvrdoglav i jak,
Bez straha ono prkositi stane.

Ti dršćeš i treptiš kô tić poletarac,
Tebi sve je oluj, meni povetarac.
     Još uvek se desi
Da ničeš tamo gde vetrina bije,
Gde ničeg nema da te slabu skrije —
     Nesrećna gde si.
Zato, mislim da to nisu prazni zbori
Kad rečeš da sudba nepravdu ti stvori.«

»Milosrđe vaše«, drvce će mu reći,
»Iz ljubavi čiste moglo je poteći:
     No našto briga ta?
Ja vetrova se manje no vi plašim,
     Jer savijam se, ne lomim se ja.
     Velite, granama vašim
Da prkosite buri kad se steče.
     Ali kraj čekati treba!«

     Tek ona to što reče,
Dojuri s hukom vihor s vidika crnog neba,
Najstrašniji sin kog ikad sever šalje
     U krajeve ove.
Hrast stoji čvrsto. Trska i dalje
     Savija leđa da buri gove...
Sve bešnji postaje oluj, pomamno udvaja sile,
I iz korena diže onog čija je glava
     Nebesa parala plava,
     I čije su snažne žile
     Dubinu zemljinu rile.

(1913) (Preveo M. B.)



Izvor[uredi]

  • Sabrana dela Milutina Bojića, Knjiga prva, Poezija (1978), str. 579-580
Vikipedija
Vikipedija
Vikipedija ima članak u vezi sa ovim tekstom:


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milutin Bojić, umro 1917, pre 107 godina.