Epska odbrana Njegoša i Crne Gore
| Epska odbrana Njegoša i Crne Gore Pisac: Slavko Perošević |
Epska odbrana Njegoša i Crne Gore
(Epski odgovor Adnanu Muhoviću)
Evo jutros u novine
Ja pročitah, Bože žali,
Da je Njegoš „genocidan”,
A mi da smo „narod mali”!
Iz Bihora, iz Petnjice,
Muhović nam Adnan piše,
Da Bošnjaka njegovijeh,
Od nas ima puno više!
I s prezirom nekakvim se
Podsmjehuje Crnoj Gori,
Pa mi ruka pero uze,
I vako mu odgovori:
Je’ li hrabrost, Muhoviću,
Moga roda bila mala,
Kad je glava Čengićeva
Pod Mirkovom sabljom pala!?
Jel’ Džaković vojevoda
Na turskome mostu streka,
Đe stajaše zvek handžara
I plotuna turskih jeka!?
Jel’ se Nikac uplašio,
Kad na Čevska Ubla banu,
I silnome Ćehaj paši
Smrtonosnu zada ranu!?
Da o tome istorija
Kroz v’jekove duge piše.
Njih je bilo četrdeset
A Turaka stoput više!
Đe god da se boj vodio
I bitka se bila neka,
Nikad nije Crnogorac
Pred dušmanskom silom streka’!
Đe je vrela krv točila,
Đe god da je bilo klanje,
Pobjede smo odnosili,
Iako nas bješe manje!
Jer oružje boj ne bije,
Nit’ boj bije brojnost jaka,
No boj bije, Muhoviću,
Hrabro srce u junaka!
Jel’ Popović Đoko s Cuca,
U grudima straha ima,
Na Do Vučji s jataganom,
Kad izleće pred Selima!?
I glavu mu posiječe
Da svi vide i svi znadu.
Jel’ se Mina uplašio,
Kad je sjek’o Mekić Kadu!?
A krvava Vrtijeljka
Još Pivljanin pamti Baja,
Što do zadnje kapi krvi
Na braniku srpstva staja!
Na Krusima, Muhoviću,
Dok ječaše bitka ljuta,
Jel’ se silni Novak Vukov
Uplašio od Mahmuta!?
Da li pamti istorija
Takve bruke i sramote,
Kenjo Stankov sam sa četom
Grad žabljački kad vam ote!?
Jel’ Miljanov Marko s Kuča
Jednog, nama davnog ljeta,
U krvavu Podgoricu
Sam na hatu ulijeta!?
Kano Peko, kano Jole,
I junaci mnogi drugi...
Jel’ Osmana, Novak Ramov,
U krvavoj smak’o Dugi!?
Je li silnog Turan-bega
Na megdanu Jovan smaka?
Vas je vazda bilo mnogo
A nas samo jedna šaka!?
Istina je da ni sada,
Mi nijesmo puno brojni.
Al’ kad trube ratne jeknu
I poklič se čuje bojni,
Kad ka nama oblak krene
Tmurni kada dođu dani,
Svaki od nas poletjeće
Da ognjište svoje brani!
Uplašit’ nas neće nikad
Zvek ničijih bajoneta,
Jer sloboda Crne Gore
Svakome je od nas sveta!
S poniženjem ti govoriš
Manje nas je od Tuzlaka.
Zar orlova manje nema
Od vrabaca i od svraka!?
Tvoja riječ sa prezirom
Ljagu na moj narod baca,
Zar vukova u planini
Nema manje od ovaca!?
Pa nek ove r’ječi moje
U tvoj mali mozak uđu,
Da ne blatiš Crnogorce
I svetinju diraš tuđu!
Ako Njegoš nije dobar
I ako ti ima manu,
Šta u Crnoj Gori tražiš
Što ne ideš Erdoganu!?
Nije Njegoš, Muhoviću,
U Aziju Malu iša’
Noževima tursku nejač,
Da siječe i kaiša!
Nit je raju nabijao
Na mačeve i na kolje,
No junački Osmanlije
Na krvavo ček’o polje!
I živio ko’ vuk gorski
U vrletne kamenjare.
Al’ ne htjede prodat dušu
Za bogatstvo i za pare!
I sva sila nije mogla
Da njegovu hrabrost slomi,
Kada vjeru za večeru
Proda plahi i lakomi!
Narod gladan i napaćen
Na borbu je podstrekiva,
I okružen turskim morem
Slobodu je srpsku sniva’.
I pišući „Gorski v’jenac”
Sebi vječnu slavu zida,
A ti danas na nj’ ga huliš,
Bez sramote i bez stida!
Da u glavi išta imaš
Vidio bi, moj Adnane,
Da ne mogu bit’ zločinci
Oni što prag kućni brane!
Još se narod srpski sjeća
Nečuvenih turskih zala,
Pet vjekovnog robovanja
Oštrog kolja i vješala!
Od Stambola pa do Beča,
Svirepost se turska čula.
Lobanjama srpske djece,
Zidana je Ćele-kula!
Pa u svojim osudama
Moraš imat’ više mjere,
Jer i ti si ipak Srbin,
Samo što si druge vjere!
Na tavanu kod svog đeda,
Još krst imaš i svijeću.
Niko nije, Muhoviću,
U izdaji naš’o sreću!
Pa te zato savjetujem,
Da osvjetlaš obraz crni.
Budi čovjek, hrabrost skupi,
I srpskoj se vjeri vrni!
Ako nećeš – ne sij mržnju,
I s nama se ne inati.
Svoje voli, ali tuđe,
Ne napadaj i ne blati!
Zbirka pjesama: „Epske pjesme — Tragom struna kroz oganj plotuna” 2017.