Evo dolje, ravno polje,
Gđe djeveri snaju vode,
Snaja im se obazire.
Al' govore djeverovi:
"Što s' obzireš, snajo naša? 5
Il' je tebi dvora žao,
I u dvoru mile majke,
I u selu drugarica,
I u polju mlječarica?"
Odgovara mlada snaja: 10
"Nije meni dvora žao,
Ni u dvoru mile majke,
Ni u selu drugarica,
Ni u polju mlječarica;
Već je meni ono žao - 15
Gđe sam noćas noć noćila,
Ostala mi zlatna burma,
I šezdeset prstenova,
Na dnu škrinje materine!"
Al' govori mlad djevere: 20
"Ćut', ne žali, snajo naša!
Ako l' budeš umiljata,
Kupić'mo ti zlatnu burmu,
I šezdeset prstenova!"
Kad je domu dovedena, 25
Pa se ona s drugom sdruži -
Od aršina jezik pruži!
Devet braće rastavila,
Devet vatri naložila,
Devet lonac', pristavila, 30
Devet zdjela razalila,
I desetu je i razbila!
Reference
Napomene
Uz zbirku Mileusnića:
Signatura etnološke zbirke: Etn. zb. 354/10-14
111. VISOKA JE JANjINA PLANINA - pesma sa poznatim početnim stihom (samo promenjeni nazivi planina); nezabeležena varijanta.
Izvor
Srpske narodne pjesme iz okoline Pakraca i Požege: u zapisima Sime D. Mileusnića, Zagreb: Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, 1998., str. 189-190.
