Djevojka je tuđina bratila:
„Pobratime moj tuđin bratine,
Prevedi me preko Romanije,
Bez ljubljena i bez milovanja
I bez onog muškog pomišljaja!“ 5
Tuđin bratac za Boga poznao,
Prevede je preko Romanije,
Kad je bilo blizu Romanije,
Upitala lijepa djevojka:
„Pobratime, moj tuđin bratime, 10
Pobratime, čij’ su oni dvori?
Pobratime, čije je veselje?
Pobratime, čije kolo igra?"
„Posestrimo, tvoga pobratima!"
„Pobratime, kamo ti djevojka?" 15
„Posestrimo, evo je uza me!"
„Pobratime, zagrmljeće na te!"
„Posestrimo, ako će i pucat!"
Kad je bilo blizu b'jela dvora
Zaplakala lijepa djevojka: 20
„Mili Bože, na svemu ti fala
Đe mi nema velikog jarana,
Da m’ izbavi od tuđin’ bratima!"
To govori lijepa djevojka,
Al’ eto ti njenoga jarana, 25
Pa on reče lijepoj djevojci:
„Dobar veče, lijeia djevojko!"
Pa govori lijepoj djevojci:
„Začuo sam lijepa djevojko,
Da si pošla preko Romanije 30
Pobratila tuđina bratima!"
Ona njemu potiho govori:
„Jesam dragi moj mili jarane."
Kad je jaran riječi saslušao,
Saslušao lijepe djevojke, 35
On govori lijepoj djevojci:
„Pruži ruku lijepa djevojko!"
Pruži ruku — odsječe jaj glavu.
Pribilježio V. M. Ć,—ć.
Reference
Izvor
Bosanska vila, godina I, broj 16, Sarajevo, 16. avgusta 1886, str. 251-252.
