Procmiljela gr'ješna duša
U grijehu u žalosti.
Kad s' od t'jela razd'jelila,
Na nebesa poletjela,
Nađe vrata otvorena, 5
Duša s' jadna obeseli.
Kad se vrata zatvorila,
A duša se poklonila,
Iza vrata zazivala:
„Otvorite ova vrata, 10
„Ovo j' vaša prava duša.“
Al' joj reče svet' Mijajlo:
„Od' otole, gr'ješna dušo!
„N'jesi raja zaslužila,
„No ti hajde preko sv'jeta, 15
„Preko sv'jeta silimbeta,
„I ti traži groba tvoga.
„Đe je tvoje gr'ješno tjelo.
„I zazovi t'jelo tvoje:
„Ustani se, t'jelo moje! 20
„O prokleto da bi bilo!
„Kad si na 'voj zemlji bilo,
„Ti si jelo, ti si pilo,
„N'jesi Boga ni molilo.“
Kad to začu gr'ješna duša, 25
Ona se je povratila
Preko svjeta silimbeta.
Ona traži svoga groba,
Đe nje t'jelo ukopano.
Ona zove t'jelo svoje: 30
„Ustani se, tjelo moje!
„O prokleto da bi bilo!
„Na svijetu kad si bilo.
„Vele jelo, vele pilo,
„A Bogu se ne molilo, 35
„A duše se ne stavljalo.“
Mrtvo t'jelo progovara:
„Od' otole, grješna dušo!
„Ja ću t'jelo zemlji gnjeti,
„Ti ćeš Bogu duge vraćat'.“ 40
Kad to začu grješna duša,
Ona se je povratila;
U susret' je Gospa srete
Na po puta i pohoda,
Pa govori svetoj Gospi: 45
„Molim ti se, Božja majko!
„Ti umoli sinka tvoga,
„Da on primi ovu dušu,
„Ja sam vaša prava duša
„Trudno svijet preživljela.“ 50
Kad to čula Božja majka,
Ona se je povratila,
Te zamoli sinka svoga:
„O Isuse, sinko mili!
„Primi ovu gr'ješnu dušu.“ 55
Tada Isus majci reče:
„Prođi me se, mila majko!
„Kako ću joj oprostiti?
„Premnogo je sagr'ješila:
„Kada mravak more pređe, 60
„Tad će ona u raj doći.“
Srpske narodne pjesme iz Hercegovine (ženske), za štampu ih priredio Vuk Stef. Karadžić, (Troškom narodnijeh prijatelja), u Beču, u nakladi Ane udove V. S. Karadžića, 1866., str. 322-324.
