Duga (Jovan Grčić Milenko)

Izvor: Викизворник

Duga
Pisac: Jovan Grčić Milenko


— Gle duge, deco! o, glete duge!...
I uvis diže slabačku ruku
Veseli starac.
„A gle! eno gle!” —
Radosno kliču unuci mali
Puštajuć’ oku zdrave poglede.
„A gle! eno gle! O, baš je lepa!...”
„Vi’š, deda, kol’ko zelenog ima!”
Reći će mlađi pametna oka.
— To žito znači, dedin skakavče!
A drugi opet digao ruku
Kȏ da bi dirnȏ sliku šarenu,
Pa jasnim glasom dedu doziva:
„Crvenog, deda, još više ima!”
— To vino znači, dedin beraču!
„No eno sada tek što ne ode!”
Počeće mlađi žalosna glasa.
„Ne boj se, Milče, još pije vode!”
Teši ga brata zborom iskusnim.
.      .      .      .      .      .      .      .
Još pije... pije...
.      .      .      .      .      .      .      .
Al’ sad je nesta...

Izvor[uredi]

  • Petrović, B. 1971. Srpska književnost u sto knjiga, knjiga 57: Pesnici 1. Novi Sad: Matica srpska, Srpska književna zadruga. str. 71-73.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jovan Grčić Milenko, umro 1875, pre 149 godina.