Drijemala ljuba Jovanova,
Pitao je Jovane čobane:
"Što mi drijemaš, moja vjerna ljubo?
Il' je tebi omanjelo blaga,
Il' je tebi malo noći tavne, 5
Il' je moja jogunasta majka!?"
"Nije meni omanjelo blaga,
Nit' je meni malo noći tavne,
Već je tvoja jogunasta majka;
Kad družbina za večeru sjeda, 10
Mene šalje za goru na vodu.
Sretaju me vuci i ajduci -
Vuci mi se uklanjaju s puta,
A ajduci bjelo lice ljube!"