Draško Popović i Grišac Osman-aga

Izvor: Викизворник


Draško Popović i Grišac Osman-aga

0001 Pili vino do dva pobratima
0002 Više Spuža u Bjelopavliće,
0003 U gizdavo selo Martiniće,
0004 Na junački odžak Radovića:
0005 Jedno Turčin od bijela Spuža,
0006 Po imenu Grišac Osman-aga,
0007 A drugo je Popoviću Draško,
0008 Vojevoda od Kčeva krvava.
0009 Vino piju, razgovaraju se,
0010 A kad biše u najviše piće,
0011 A namjera bješe namjerila
0012 Jest od Brda Brđanku đevojku
0013 Od Pipera plemena jakoga,
0014 Popadiju popa Piletića,
0015 A rodom je s Čeva kamenoga,
0016 I rodica Draška Popovića.
0017 A kad Draška poznade rođaka,
0018 Pa se Drašku savi u krioce.
0019 A kakva je rodila je kurva!
0020 Iskićena čovom venedičkom,
0021 Načičana srebrom bijelijem,
0022 Ispunjena zlatom žeženijem,
0023 A od sebe divna i ugledna,
0024 Ljepša cura no bijela vila.
0025 A kad viđe Griščević-Osmane,
0026 Uzigraše toke na junaka,
0027 Pa je Drašku riječ besjedio:
0028 „Pobratime Draško Popoviću!
0029 „Daj mi Draško Brđanku đevojku,
0030 „Jednu noćcu da prekonačimo,
0031 „A daću ti jednu pušku malu,
0032 „Koju mi je paša darovao,
0033 „Kad donošah Crnogorske glave,
0034 „A valja ti groša tri stotine;
0035 „Daću ti je, prevarit’ te ne ću.”
0036 Ali Draško ništa ne zboraše,
0037 Ža’ mu svađu s pobratimom bilo;
0038 Ali opet Osman govoraše:
0039 „Pobratime Draško Popoviću!
0040 „Daj ti Draško Brđanku đevojku,
0041 „Jednu noćcu da prekonačimo,
0042 „A daću ti obje puške male,
0043 „Obje mi je paša darovao,
0044 „Kad donošah Crnogorske glave,
0045 „Valjaju ti groša šes stotina.”
0046 A veli mu Popoviću Draško:
0047 „Pobratime Griščević-Osmane!
0048 „Hajde pođi Spužu bijelome,
0049 „Pa mi pošlji tvoju bulu mladu,
0050 „Jednu noćcu da prekonačimo,
0051 „A daću ti, Draško, dževerdana
0052 „I suviše dvije puške male,
0053 „A sve mi je princip darovao,
0054 „Kad donošah glave od Turaka;
0055 „Jošt kad bi ti dobra sreća bila,
0056 „Kad bih tebe ogradio sina,
0057 „Turci bi ga kaurinom zvali.”
0058 A kad začu Grišac Osman-aga,
0059 To Turčinu žao na sv’jet bilo,
0060 Pa izvadi obje puške male,
0061 Jedanak im vatru naložio
0062 U prsima Popoviću Drašku,
0063 A kad viđe Draško Popoviću,
0064 Viđe junak, da je poginuo,
0065 Zasuka se na obije strane,
0066 Ma je jedna Draška pogodila,
0067 Slomi desnu po ramenu ruku.
0068 A kad viđe Grišac Osman-aga,
0069 E ostade Draško Popoviću,
0070 Pleći dade a bježati stade
0071 Proz bijelu kulu Radovića,
0072 A ne da mu Draško Popoviću.
0073 No lijevom pali pušku malu,
0074 Te Turčina dobro pogodio
0075 Posred pasa, ne dade mu glasa,
0076 Ni živa ga zemlja ne ščekala,
0077 A pripade, posječe mu glavu,
0078 I uze mu obje puške male,
0079 Pa pobježe proz Bjelopavliće,
0080 Za njim jadna pristaje đevojka,
0081 A Drašku je riječ besjedila:
0082 „A da Draško jadan brate dragi!
0083 „Što će sade ova sestra grdna,
0084 Što izgubi brata ovakvoga?
0085 „Sad će Spuški Turci ustanuti,
0086 „I mene će živu uvatiti
0087 „I na žive muke udariti,
0088 „A tebe će glavu izgubiti:
0089 „Ja ne žalim moje muke žive,
0090 „Nego, brate, tvoju dobru glavu,
0091 „Što si s mene danas izgubio.”
0092 A Draško joj riječ govoraše:
0093 „Bježi k mene jadovna đevojko!
0094 „Pa m’ odpaši pasa svilenoga,
0095 „Te uveži moje rane ljute,
0096 „Pa bjež’ sa mnom proz Bjelopavliće.”
0097 A kad začu lijepa đevojka,
0098 Pa dopade svojemu rođaku,
0099 A uzima marame od svile,
0100 Pa uveza Drašku rane ljute,
0101 A uze mu od Turčina glavu,
0102 I uze mu obje puške male,
0103 Pobjegoše proz Bjelopavliće,
0104 Dok dođoše Zeti vodi ladnoj,
0105 Al’ je pusta Zeta ustanula,
0106 E je nebi orav preletio,
0107 A ne ranjen Draško pregazio,
0108 Pa se muči oko vode ladne,
0109 Dokle straga zavika đevojka:
0110 „Aoh Draško! Evo pogibosmo,
0111 „Spuški su ne Turci pristignuli,
0112 „Evo idu dva Mećikućića,
0113 „Osman-aga i Usein-aga,
0114 „Na dva konja ka’ na gorske vile.”
0115 A kad viđe Draško Popoviću,
0116 On otide krajem vode ladne,
0117 Doklen nađe jednoga ovčara
0118 Krajem Zete vode valovite,
0119 Pa mu Draško riječ besjeđaše:
0120 „O za Boga, ko si kod ovaca,
0121 „Uzimam te Bogom pobratima
0122 „Prenesi me preko vode ladne
0123 „A evo ti puške dvije male
0124 „Sa Turčina Grišac-Osman-age,
0125 „I mene se kaži po imenu.”
0126 A ovčar mu riječ govoraše:
0127 „Ja sam Savo Nevaljaloviću,
0128 „A rodom sam iz Župe Nikšićke,
0129 „Čuvam bjele ovce Boškoviću,
0130 „Ne smijem te prenijeti, Draško,
0131 „Sad će mene Turci izgubiti.”
0132 A veli mu Draško Popoviću:
0133 „Bogom brate, prenesi me Savo,
0134 „Pa bjež’ sa mnom Kčevu kamenome,
0135 „Od Boga ti Bož’ju vjeru dajem,
0136 „Držaću te kako svoju glavu,
0137 „Dati dio kako bratu svome.”
0138 A kad Savo riječ razumio,
0139 Pa na pleći Draška dovatio,
0140 Prenese ga preko vode ladne,
0141 I prenese Brđanku đevojku,
0142 Tek izide vodi na brežinu,
0143 A na vodu dolećeše Turci,
0144 Osman-aga i Usein-aga,
0145 Pa u vodu konje ućeraše,
0146 Ali tako Osman-aga viče:
0147 „Stani Savo Nevaljaloviću,
0148 „Tako li se nose Turske glave?
0149 „Sad ćeš mene platit’ svekoliko.”
0150 A kad Savo riječ razumio,
0151 Od obraza tanku brešku pali,
0152 Osman-agu dobro pogodio
0153 Nasred vode na konja dorata
0154 Posred pasa, ne dade mu glasa,
0155 Pade Ture u vodu studenu,
0156 Te ga voda Zeta unijela;
0157 A kad viđe Popoviću Draško,
0158 Pa lijevom pali dževerdana,
0159 Useina dobro pogodio
0160 U vrh glave među oči crne,
0161 Ni živa ga zemlja ne ščekala,
0162 Pade Turčin u vodu studenu.
0163 I njega je voda ponijela,
0164 A u vodu zaplovio Savo,
0165 Oba Turska konja uvatio,
0166 Na jednoga Draško uzjahao,
0167 Na drugoga Savo i đevojka,
0168 Pobjegoše proz Bjelopavliće,
0169 Dok dođoše selu Zagaraču.
0170 Tu je Draško trudan počinuo,
0171 Pa đevojci pratioce dao,
0172 Pa je posla u Pipere ravne
0173 Na dvorove Popa Piletića,
0174 Otolen se Draško podigao.
0175 I povede Sava pobratima,
0176 Kad dođoše Kčevu kamenome,
0177 Drža Sava kako svoju glavu.
0178 I to bilo, ka’ se je činilo,
0179 Ova pjesma svijema Srbima,
0180 Od men’ pjesma, a od Boga zdravlje.



Izvor[uredi]

Vuk IV - Sabrana dela Vuka Karadžića, Srpske narodne pjesme, izdanje o stogodišnjici smrti Vuka Stefanovića Karadžića 1864-1964 i dvestogodišnjici njegova rođenja 1787-1987, Prosveta, Beograd 1986-1988.