Dragoman djevojka

Izvor: Викизворник


Dragoman djevojka

0001 Sinoć paša na Graovo pade,
0002 Pašajlije okolo Graova,
0003 I ostale pašine delije
0004 Oko dvora kneza od Graova.
0005 Kad su Turci za večerom bili,
0006 Oni jesu vode zaiskali,
0007 Ali turski ne umije nitko,
0008 Nego ćerca kneza od Grahova,
0009 Po imenu Dragoman se zvala.
0010 Još govori Dragomanka mlada:
0011 ”Aj, Boga ti, stara nane moja,
0012 Turci ladne zapitaše vode!”
0013 Kad to čula Nikolina ljuba,
0014 Skočila se na noge lagane,
0015 Svijem Turkom vode dodavala.
0016 Svi se Turci ponapiše vode,
0017 Ali neće Dželebdžija Mujo,
0018 Niti jede niti vode pije,
0019 Niti spava niti počiva Ture,
0020 Jedva ono dočekalo dana.
0021 Kad ujutru jutro osvanulo,
0022 On mi ide paši u šatore,
0023 Pa govori paši gospodinu:
0024 ”Neka znadeš, dragi gospodine,
0025 Što god imaš pašiluka svoga,
0026 U njem’ nemaš ti ljepše djevojke,
0027 Neg’ je ćerca kneza Nikolice –
0028 Lijepa je, ljepša se ne može,
0029 Visoka je, viša se ne može,
0030 Da je dika pogledati u nju;
0031 Kad bi ona ćela poći za te,
0032 Mogla bi ti pašinica biti mlada!”
0033 Kad to čuo paša gospodine,
0034 On mi zove kneza od Graova;
0035 ”Aj, Boga ti, od Graova kneže,
0036 Dođi k meni u šatore moje,
0037 U šatore k meni na divane!”
0038 Kad to čuo od Graova kneže,
0039 On mi ide k paši u šatore,
0040 U šatore k paši na divane.
0041 Al’ ga pita paša gospodine.
0042 ”Aj, Boga ti, od Graova kneže,
0043 Je l’ istina što govore Turci
0044 Da ti imaš gizdavu djevojku,
0045 Da je lipa, lepša se ne može?”
0046 Al’ mu veli od Graova kneže:
0047 ”Istina je, paša gospodine,
0048 Ja imadem gizdavu divojku!”
0049 Al’ mu veli paša gospodine:
0050 ”Aj, Boga ti, Nikolica kneže,
0051 Dajder meni Dragomanku mladu,
0052 Zvaće ti se pašinica mlada,
0053 A mi ćemo prijatelji biti!”
0054 Al’ mu Nikolica kneže:
0055 ”Aj, Boga ti, paša gospodine,
0056 Dragoman je isprošen odavno,
0057 Za Sekulu, Jankova netjaka!”
0058 Al’ mu veli paša gospodine:
0059 ”Ne budali, od Graova kneže,
0060 Dovedi-de Dragomanku mladu,
0061 Nek’ si obere koga njojzi drago –
0062 Ali voli za Sekulu poći
0063 Ali za me pašu gospodina!”
0064 Kad to čuo Nikolica kneže,
0065 On mi ide k bijelome dvoru,
0066 Pak napisa jednu knjigu malu,
0067 Te je šalje baš Sekuli mladu:
0068 ”Neka znadeš, Sekul momče mlado,
0069 Da ti drugi otimlje djevojče!”
0070 Kad to čulo Sekul momče mlado,
0071 On mi sedla dobra konja svoga,
0072 Pak jezdi u Graovo ravno,
0073 S sobom trideset Keravla.
0074 Kad on dođe u Graovo ravno,
0075 On mi ide k paši u šatore,
0076 U šetore paši na divane.
0077 Dovedoše Dragomanku mladu,
0078 Pak je pita paša gospodine:
0079 ”Vaj, Boga ti, gizdava djevojko,
0080 Evo tebi Sekul’ momka mlada,
0081 E evo ti paše gospodina,
0082 Oberi se koga tebi drago!”
0083 Al’ govori gizdava djevojka:
0084 ”Volim paši u zelenoj travi,
0085 Neg’ Sekuli u zelenoj svili!”
0086 To je biše naučila majka,
0087 Da promjeni vjeru za nevjeru.
0088 Kad to čuo Sekul momče mlado,
0089 Što govori Dragomanka mlada,
0090 Al’ joj veli Sekul momče mlado:
0091 ”Bre, nevjero, gizdava djevojko,
0092 Pruži meni svoju desnu ruku
0093 Da poznajem obilještvo moje!”
0094 Prevari se, ujede je zmija,
0095 Pruži njemu svoju desnu ruku.
0096 Sablju trže Sekul momče mlado,
0097 Osječe joj do ramena ruku,
0098 Pak govori paši gospodinu:
0099 ”Meni ruka, a paši djevojka!”
0100 Kad to viđe paša gospodine,
0101 Što učini Sekul momče mlado,
0102 Onda veli paša gospodine:
0103 ”Bre, Sekula, aramzado jedna,
0104 Što učini na divanu mome,
0105 Đe gledaju age i spaije
0106 I ostale paše i veziri –
0107 Kada tako dobro sabljom sičeš,
0108 Iziđi mi na megdan junački!”
0109 Jedva ono toga dočekalo,
0110 Grotom se je dite nasmijalo,
0111 Pa govori paši gospodinu:
0112 ”Služiću te, moj čestiti pašo,
0113 Služiću te koliko ti drago!”
0114 Dobre konje oni opsedoše,
0115 Britke ćorde potegoše,
0116 Po polju se ravnu poteraše.
0117 Ma nanese pašu gospodina
0118 Na desnicu, Sekulinu ruku –
0119 Manu Sekul svojom britkom ćordom
0120 I pašinu odsiječe glavu,
0121 Pade glava u zelenu travu.
0122 Kad to čuo vojevoda Janko,
0123 Nit’ se smije niti se raduje,
0124 Već govori, te se podruguje:
0125 ”Nu ti vidi Sekul’ momka mlada
0126 Kuda siče po Graovu Turke;
0127 Da je Turek, ni bi ni žalio,
0128 Veš paše i vezire mlade!”



Izvor[uredi]

SANU II - Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1974.